O podvizima Mustafe bega Mančasterlije, tanka glasa
a riječi krupnih, legende se nižu, sa starog na mlada
od usta do usta, već dvadesetu godinu tome ima.
U Abdića ulici, u Čekaluši, na Sepetarevcu, Kevrinu potoku
i do Điđikovca, priča se o njemu širi, a da se ne zna
što od Mustafine riječi krupne nasta, a što nanizaše drugi,
Mustafe bega Mančasterlije dostojni da bi nekako bili.
Prsti na žicama gitarskim, kažu, od Hendrixovih bjehu brži
brzi tako da se nikad ne ču drugog, kažu, do grmljavine
džehenemske strašne iz pojačala olovnih, kažu, Mustafe
bega Mančasterlije. U Mančaster pođe u proljeće kasno.
Godina 1966. bi, samo da Harrisona sretne, pa da mu on pravo
kaže: ima li u gradu koji, ima li u Engleskoj cijeloj brži
da mu gitara džehenemom grmi, pa ljudskoga uha nema
brzinu takvu da čuje
Neuvrštena pjesma Nane Mazutha/3
Mustafa beg Mančasterlija
O podvizima Mustafe bega Mančasterlije, tanka glasa
a riječi krupnih, legende se nižu, sa starog na mlada
od usta do usta, već dvadesetu godinu tome ima.
U Abdića ulici, u Čekaluši, na Sepetarevcu, Kevrinu potoku
i do Điđikovca, priča se o njemu širi, a da se ne zna
što od Mustafine riječi krupne nasta, a što nanizaše drugi,
Mustafe bega Mančasterlije dostojni da bi nekako bili.
Prsti na žicama gitarskim, kažu, od Hendrixovih bjehu brži
brzi tako da se nikad ne ču drugog, kažu, do grmljavine
džehenemske strašne iz pojačala olovnih, kažu, Mustafe
bega Mančasterlije. U Mančaster pođe u proljeće kasno.
Godina 1966. bi, samo da Harrisona sretne, pa da mu on pravo
kaže: ima li u gradu koji, ima li u Engleskoj cijeloj brži
da mu gitara džehenemom grmi, pa ljudskoga uha nema
brzinu takvu da čuje