/Trudnica K šeta bolničkim hodnikom kraj nekoliko drugih trudnica. Prehodava prve trudove./
K: s vremenom su se mnoge stvari dogodile ________naučila sam
naučila sam razgovarati s ljudima ___kažem dobar dan i ne postanem crna rupa
pitam kako ste i ne prepolovim se
stručnim riječima: napredak je vidljiv
naučila sam i ne bojati se mraka
ne plakati kad moram
Preda mnom je život. Tako kažu. Rastezljiv. Razvodnjen. Možda i dug. Ne želim puno. Želim da bude dosadan. Život. Želim naučiti napraviti sarmu. Ili punjene paprike. Da budu baš fine. Stišćem nekad srce šakom u zid. Lažem. Udaram do iznemoglosti. Udaram. Smiri se. Prestani.
Dijagnoza: Provalija. Ne jedna. Nekoliko. Jedna kraj druge. Tvoja prva djeca. Provalije.
Trudnica X: Što se žališ?
Odi na zrak. Malo prošeći!
Sredi frizuru, pa to liječi.
Kakva bolest, to je dosada,
Bit će ti bolje od puno rada!
Kad budeš po cijeli dan crnčila
nećeš imat za gluposti vremena!
K: dugo držiš ruke otvorene ________čekaš da svijet sklizne s neke zvijezde
da te ugrije
između je samo tišina
rasprskava se po tebi
ne možeš se pomaknuti
opet si mokra
mokra
pomokrila si se
mama kaže
opet si se popišala
opet kako opet
ona je isto pišala
pišala krevet do svoje četrnaeste
to ti je rekla kad ste imale
ona pedeset ti trideset
rekla je da ne zna zašto je pišala
i da je skrivala još i tad
jednu dudu s flašice
jednom čak kod ćuke u kuću
da je njena mater ne nađe
i dudlala
dudlala
samo malo
dudlala
samo malo
Zbog straha?
Zbog straha.
Od straha.
i svašta korisnoga sam naučila; skuhati ponešto
da je jestivo, mada bi teško bilo nazvati to ukusnim
i reći sama sebi da vrijedim, to sam isto naučila
pa to ponavljati dok ne ostanem bez zraka
i ne onesvijestim se
a onda dođe taj mrak koji me iznenadi
strah koji me iznenadi
hajde mraku nismo se tako dogovorili
ni jedno pravilo opet ne vrijedi
i ja sam malena
najmanja
ne ne ne ne ne
neću opet tamo
Gazila sam po sebi toliko dugo da se osjećam kao cesta. Ja sam cesta koja pokušava stići do sebe.
Trudnica Y: Nisam ni ja sretna, pa ne kmečim!
Ja se lijepo radom liječim!
Kuhaj, peri, peglaj, čisti,
pa da vidim što te tišti!
Nema onda vremena
da te muči dosada!
K: i zašto te nikad nema mama
zašto nikad nisi pružila
barem neki prnjak
ako ne ruku
već se gušim
Gušenje je najbolnija smrt. Voda je, zamisli, gušća kad je tekuća na 4 stupnja nego kada je led. Anomalija. Život pod vodom moguć je zimi radi jedne anomalije. Toliko je priroda savršena. Led je lakši od vode. Pluta. Pušta ribe da grizu.
Nekad mi se čini da ne može sve to biti slučajno.
Govorim dobar dan.
Znam pozdraviti, znam pitati kako ste, znam pitati mogu li pomoći.
Vježbala sam.
Zbilja jesam.
Toliko sam vas se bojala. Htjela sam prići. Nisam znala kako. Pa sam vježbala pozdrav.
Vježbala sam dok nije postalo toliko usađeno u mene da izgledam normalna.
Vježbala sam ono što sam mogla.
Voljela sam vas. Izdaleka. Sve. Sve vas.
Nekad sam držala tugu cijelog svijeta na glavi. Tako je bolilo. Moja pulsirajuća glava.
Želim dati živo srce svakom stvoru. Dobar dan, ovo je moje srce.
Sanjam kako ga režem, komadić po komadić i dijelim.
Na svijetu je 815 milijuna gladnih.
Što onda čekam? Koga to trebam da mi pokaže kako se izrezuje srce?
Bojim se.
Što umanjuje strah?
Ništa ne umanjuje nešto. Postoji samo pretvorba. Energije. Tijelo u pepeo. Masa u druge spojeve.
Strah u ljubav.
Kako da me netko voli?
/tišina/
Kako da nekome kažem voli me?
/tišina/
Kako?
/tišina/
Da kažem sebi? Voli se. Voli se voli se voli se voli se.
Mama, voli me. Ti pogotovo. Ti. Ruši mi se svemir u grudnjak.
Apokalipsa jednog tijela koje nikad nije sebi dalo biti tijelo. Mama. Voli. Me.
čemu sada opet govorimo o ovome
________tvoja mama ne umire _____ tvoja mama itekako živi
tvoja mama je kržljava, kost i koža
tvoja mama govori da vas nikad nije mlatila
ti se malo čega sjećaš
termin je: potiskuješ
kad gleda tvoju djecu dere se
da su razmažena
potom kako treba znati tući djecu
da im se ne nanese šteta
hej
da im se ne
nanese
šteta
koprive
tvoja je majka izumila bol bez modrica
tvoja je majka čuvala koprivu
za vrijeme obroka
šiba i kopriva
toga je bilo uvijek
tvoja mama govori većinu života da ništa ne znaš kako treba napraviti
i ti ciljano pokušavaš provjeriti sve njene riječi
otuda ovo na ruci
zar si mislila da ne vidim da si pogasila desetak čikova
ili što je uopće bilo tu večer
imala si sedamnaest godina i svaki drugi vikend
općenje s tugom svijeta
nalokana uplakana prolazila si iz ruke u ruku
koga zavaravamo draga moja niškoristi
jebemti mater, maže mama
majka, mater
između ostaloga, kako ti danas ide grljenje
izgleda li to još uvijek
kao da ćeš pasti u prazno
ha
mama
majka
mater
jesam li ikad ikome rekla
da me nikad nije zagrlila
/tišina/
saberi se, imaš dvoje djece jedno te čeka
drugo stiže
između ostaloga, definicija sreće
je lučenje nekog hormona, ništa više
Serotonina.
Trudnica Z: Svi bi danas bili sretni! Trudnica Y: Sretni! Trudnica Z: E pa ne ide!
Imam i ja teških dana pa ne kmečim!
Ja se svojim radom liječim!
Kad si s krpom i metlom spretna,
joj da vidiš kako ćeš bit sretna!
K: more se prevaljuje utjesteninu jesam li samo ja luda ili u ovom tijestu zaista ima mora sjećaš se imali smo vrijeme za pamtiti te jedne godine kad smo vidjeli more jedini put u našem obiteljskom životu more je bilo tako veliko da se ne sjećaš ničega osim plave u kojoj plivaš noćima otad i pišaš mama pišam u krevet radi mora kako ne razumiješ i ne sjećam se ničega osim da sam mokra osim onog što su mi stavljali na ruke da ne potonem zrak to je sve što nosim sa sobom otada kubici zraka ja sam prizemljena ptica gle tu je i neko slučajno jato tko si ti prijateljice ne ovo je neka zabuna ja zaista zaista nemam prijatelje imam ponegdje sjećanje ponegdje sebe ponegdje mi se čini da sam stvarnija nego inače ali samoća je nedjeljiva samoću volim što imaš protiv samoće znaš li kako mi je gurala kisik u usta ta samoća kad nisam htjela disati držala mi je nos i tjerala me da gutam gutaj pička ti materina gutaj tko si ti da ovako lako odustaneš od svega
saberi se, imat ćeš dvoje djece,
osim toga, koga je više briga
za takve priče
osim toga, i njoj je teško
Ona je cijeli vaš život vjerovala da će biti bolje.
Ona vas je nosala kud je god išla.
Ona vas je hranila i kad nije imala čime. Izmislila bi.
Ona se nikad nije šminkala. Jer, tko bi joj to pokazao. I tko bi imao novca za to.
Ona nikad nije nosila haljine. Jer, tko bi imao novaca za to.
Ona je jednom bila na moru. Kad vas je otac s ostalim braniteljima odvukao tamo.
Sretna je jer je vidjela more.
Ona ne zna napisati pravilno skoro ni jednu riječ.
Ona ima osam razreda osnove škole.
Ona ne zna kuhati bog zna što. Jer, lako je kuhati s novcima.
Skuhaj nešto kad ih nema.
Ona satima cijepa drva.
Ona tjednima tačkama vozi drva iz šume. Stabla koja su pala.
Ona psuje. Puno psuje. Kome se ne sviđa neka začepi uši.
Ti je želiš odvesti na more. Želiš da ide svake godine.
Ona se zapravo i ne želi maknuti iz šume. Voli tišinu.
Nekad zaspete skupa, ti, ona i tvoja djeca.
Svi na istom krevetu.
Sklupča se kao gusjenica. Zaspe i ona.
Tad vidiš kako je krhka.
Želiš biti takva. Jaka.
Nikad ne želim biti takva.
Tvrda. Nepovjerljiva. Okrutna.
Vidiš kad u njoj naraste bijes.
Vidiš taj trenutak u kojem bi sve udarila.
Vidiš kako tepa tvojoj djeci. Nosi ih.
Dere se na njih da moraju slušati.
Neodgojeni.
Razigrani.
Prkosni.
Svoji.
Opet nema mačića?
Opet nema mačića. Nikad ih nema.
S vremenom sam naučila kontrolirati srce da ne eksplodira svako malo.
Nekoliko se puta dogodilo, kad nisam pazila.
Mrak posvuda.
Je li to ovaj mrak?
Je li to onaj mrak?
Kad se pokušam vratiti, sjećam se samo kako miriše jorgovan.
Sjećam se da sam plakala dugo. Dugo.
Dugo sam plakala.
Sjećam se cigareta. Kako pregaraju. Kako padaju.
Rupa na malenom tepihu koja su napravili.
Sjećam se njene nemoći.
Jedno sam sjećanje ukrala i fotografiji.
Ona je na travi,
kraj nje je beba.
Crna kosa joj je do brade. Sve je tako toplo i svijetlo.
Sjećam se kako me budi noću.
Da gledamo filmove.
Sjećam se Batmana.
Sjećam se Highlandera.
Zašto je dijete od šest godina gledalo te filmove
sa svojim ocem?
Mrak, mrak, mrak.
Kad sam prvi puta shvatila da tijelo raste, pokušala sam ga potisnuti.
Vrati se. Nemoj. Vrati se.
Tukla sam ga da se vrati.
Vrati se!
Vrati.
Skrivala.
Samo sam htjela biti nevidljiva.
Meso se odvajalo od kostiju.
Godinama smo živjeli u jednoj sobi.
Svi. Nagurani.
Tijelo se koprcalo!
Tijelo, stani! Stani! Prestani!
Ne sjećam se.
Ne sjećam se tko sam bila.
Tko su oni bili.
Tko mi može vjerovati ako ja sama
više ne vjerujem sebi?
Kad pomislim da sam dobro, zaskoči me.
Zgusne se, jedva dišem.
Jebi se! Jebi se više!
Sjećam se kad sam odlučila da se više neću bojati mraka.
Izašla sam ispred kuće. Odlazila potom hrabro prema šumi. Držala srce u zubima.
Rekla nećeš više.
Nećeš.
Izlazila sam dok se nisam navikla.
Trudnica X: Samo pretjerivanje! Trudnica Y: Svi bi bili sretni! Trudnica Z: Sretni!
Imam zaista tu dijagnosticiranu provaliju. Pišem u bilježnicu svaki puta kada
pomislim da sam kriva. Kriva. Sigurno sam opet nešto kriva. Nisam. Pišem.
Imam to kamenje u trbuhu.
Stišćem oči kao mala, stišćem ih kao moja kćer prije spavanja. Mama, vidim sve boje.
Radila sam to toliko dugo da me glava znala boljeti. Pitala se jesam li radi toga posebna.
Jer se cijeli svijet razlije kad stisnem jako rukama oči.
Malo je malo, puno je puno, a najviše je najviše, kaže moja kćer.
Pita me i hoćemo li upaliti tamu.
Nikada, draga moja. Nikad više nitko neće upaliti tamu.
To ti jedino obećavam.
Nestvarna djevojčica*
(iz drame “Gdje se kupuju nježnosti”)
/Trudnica K šeta bolničkim hodnikom kraj nekoliko drugih trudnica. Prehodava prve trudove./
K: s vremenom su se mnoge stvari dogodile
________naučila sam
naučila sam razgovarati s ljudima
___kažem dobar dan i ne postanem crna rupa
pitam kako ste i ne prepolovim se
stručnim riječima: napredak je vidljiv
naučila sam i ne bojati se mraka
ne plakati kad moram
Preda mnom je život. Tako kažu. Rastezljiv. Razvodnjen. Možda i dug. Ne želim puno. Želim da bude dosadan. Život. Želim naučiti napraviti sarmu. Ili punjene paprike. Da budu baš fine. Stišćem nekad srce šakom u zid. Lažem. Udaram do iznemoglosti. Udaram. Smiri se. Prestani.
Dijagnoza: Provalija. Ne jedna. Nekoliko. Jedna kraj druge. Tvoja prva djeca. Provalije.
Trudnica X: Što se žališ?
Odi na zrak. Malo prošeći!
Sredi frizuru, pa to liječi.
Kakva bolest, to je dosada,
Bit će ti bolje od puno rada!
Kad budeš po cijeli dan crnčila
nećeš imat za gluposti vremena!
K: dugo držiš ruke otvorene
________čekaš da svijet sklizne s neke zvijezde
da te ugrije
između je samo tišina
rasprskava se po tebi
ne možeš se pomaknuti
opet si mokra
mokra
pomokrila si se
mama kaže
opet si se popišala
opet kako opet
ona je isto pišala
pišala krevet do svoje četrnaeste
to ti je rekla kad ste imale
ona pedeset ti trideset
rekla je da ne zna zašto je pišala
i da je skrivala još i tad
jednu dudu s flašice
jednom čak kod ćuke u kuću
da je njena mater ne nađe
i dudlala
dudlala
samo malo
dudlala
samo malo
Zbog straha?
Zbog straha.
Od straha.
i svašta korisnoga sam naučila; skuhati ponešto
da je jestivo, mada bi teško bilo nazvati to ukusnim
i reći sama sebi da vrijedim, to sam isto naučila
pa to ponavljati dok ne ostanem bez zraka
i ne onesvijestim se
a onda dođe taj mrak koji me iznenadi
strah koji me iznenadi
hajde mraku nismo se tako dogovorili
ni jedno pravilo opet ne vrijedi
i ja sam malena
najmanja
ne ne ne ne ne
neću opet tamo
Gazila sam po sebi toliko dugo da se osjećam kao cesta. Ja sam cesta koja pokušava stići do sebe.
Trudnica Y:
Nisam ni ja sretna, pa ne kmečim!
Ja se lijepo radom liječim!
Kuhaj, peri, peglaj, čisti,
pa da vidim što te tišti!
Nema onda vremena
da te muči dosada!
K: i zašto te nikad nema mama
zašto nikad nisi pružila
barem neki prnjak
ako ne ruku
već se gušim
Gušenje je najbolnija smrt. Voda je, zamisli, gušća kad je tekuća na 4 stupnja nego kada je led. Anomalija. Život pod vodom moguć je zimi radi jedne anomalije. Toliko je priroda savršena. Led je lakši od vode. Pluta. Pušta ribe da grizu.
Nekad mi se čini da ne može sve to biti slučajno.
Govorim dobar dan.
Znam pozdraviti, znam pitati kako ste, znam pitati mogu li pomoći.
Vježbala sam.
Zbilja jesam.
Toliko sam vas se bojala. Htjela sam prići. Nisam znala kako. Pa sam vježbala pozdrav.
Vježbala sam dok nije postalo toliko usađeno u mene da izgledam normalna.
Vježbala sam ono što sam mogla.
Voljela sam vas. Izdaleka. Sve. Sve vas.
Nekad sam držala tugu cijelog svijeta na glavi. Tako je bolilo. Moja pulsirajuća glava.
Želim dati živo srce svakom stvoru. Dobar dan, ovo je moje srce.
Sanjam kako ga režem, komadić po komadić i dijelim.
Na svijetu je 815 milijuna gladnih.
Što onda čekam? Koga to trebam da mi pokaže kako se izrezuje srce?
Bojim se.
Što umanjuje strah?
Ništa ne umanjuje nešto. Postoji samo pretvorba. Energije. Tijelo u pepeo. Masa u druge spojeve.
Strah u ljubav.
Kako da me netko voli?
/tišina/
Kako da nekome kažem voli me?
/tišina/
Kako?
/tišina/
Da kažem sebi? Voli se. Voli se voli se voli se voli se.
Mama, voli me. Ti pogotovo. Ti. Ruši mi se svemir u grudnjak.
Apokalipsa jednog tijela koje nikad nije sebi dalo biti tijelo. Mama. Voli. Me.
čemu sada opet govorimo o ovome
________tvoja mama ne umire
_____ tvoja mama itekako živi
tvoja mama je kržljava, kost i koža
tvoja mama govori da vas nikad nije mlatila
ti se malo čega sjećaš
termin je: potiskuješ
kad gleda tvoju djecu dere se
da su razmažena
potom kako treba znati tući djecu
da im se ne nanese šteta
hej
da im se ne
nanese
šteta
koprive
tvoja je majka izumila bol bez modrica
tvoja je majka čuvala koprivu
za vrijeme obroka
šiba i kopriva
toga je bilo uvijek
tvoja mama govori većinu života da ništa ne znaš kako treba napraviti
i ti ciljano pokušavaš provjeriti sve njene riječi
otuda ovo na ruci
zar si mislila da ne vidim da si pogasila desetak čikova
ili što je uopće bilo tu večer
imala si sedamnaest godina i svaki drugi vikend
općenje s tugom svijeta
nalokana uplakana prolazila si iz ruke u ruku
koga zavaravamo draga moja niškoristi
jebemti mater, maže mama
majka, mater
između ostaloga, kako ti danas ide grljenje
izgleda li to još uvijek
kao da ćeš pasti u prazno
ha
mama
majka
mater
jesam li ikad ikome rekla
da me nikad nije zagrlila
/tišina/
saberi se, imaš dvoje djece
jedno te čeka
drugo stiže
između ostaloga, definicija sreće
je lučenje nekog hormona, ništa više
Serotonina.
Trudnica Z: Svi bi danas bili sretni!
Trudnica Y: Sretni!
Trudnica Z: E pa ne ide!
Imam i ja teških dana pa ne kmečim!
Ja se svojim radom liječim!
Kad si s krpom i metlom spretna,
joj da vidiš kako ćeš bit sretna!
K: more se prevaljuje u tjesteninu jesam li samo ja luda ili u ovom tijestu zaista ima mora sjećaš se imali smo vrijeme za pamtiti te jedne godine kad smo vidjeli more jedini put u našem obiteljskom životu more je bilo tako veliko da se ne sjećaš ničega osim plave u kojoj plivaš noćima otad i pišaš mama pišam u krevet radi mora kako ne razumiješ i ne sjećam se ničega osim da sam mokra osim onog što su mi stavljali na ruke da ne potonem zrak to je sve što nosim sa sobom otada kubici zraka ja sam prizemljena ptica gle tu je i neko slučajno jato tko si ti prijateljice ne ovo je neka zabuna ja zaista zaista nemam prijatelje imam ponegdje sjećanje ponegdje sebe ponegdje mi se čini da sam stvarnija nego inače ali samoća je nedjeljiva samoću volim što imaš protiv samoće znaš li kako mi je gurala kisik u usta ta samoća kad nisam htjela disati držala mi je nos i tjerala me da gutam gutaj pička ti materina gutaj tko si ti da ovako lako odustaneš od svega
saberi se, imat ćeš dvoje djece,
osim toga, koga je više briga
za takve priče
osim toga, i njoj je teško
Ona je cijeli vaš život vjerovala da će biti bolje.
Ona vas je nosala kud je god išla.
Ona vas je hranila i kad nije imala čime. Izmislila bi.
Ona se nikad nije šminkala. Jer, tko bi joj to pokazao. I tko bi imao novca za to.
Ona nikad nije nosila haljine. Jer, tko bi imao novaca za to.
Ona je jednom bila na moru. Kad vas je otac s ostalim braniteljima odvukao tamo.
Sretna je jer je vidjela more.
Ona ne zna napisati pravilno skoro ni jednu riječ.
Ona ima osam razreda osnove škole.
Ona ne zna kuhati bog zna što. Jer, lako je kuhati s novcima.
Skuhaj nešto kad ih nema.
Ona satima cijepa drva.
Ona tjednima tačkama vozi drva iz šume. Stabla koja su pala.
Ona psuje. Puno psuje. Kome se ne sviđa neka začepi uši.
Ti je želiš odvesti na more. Želiš da ide svake godine.
Ona se zapravo i ne želi maknuti iz šume. Voli tišinu.
Nekad zaspete skupa, ti, ona i tvoja djeca.
Svi na istom krevetu.
Sklupča se kao gusjenica. Zaspe i ona.
Tad vidiš kako je krhka.
Želiš biti takva. Jaka.
Nikad ne želim biti takva.
Tvrda. Nepovjerljiva. Okrutna.
Vidiš kad u njoj naraste bijes.
Vidiš taj trenutak u kojem bi sve udarila.
Vidiš kako tepa tvojoj djeci. Nosi ih.
Dere se na njih da moraju slušati.
Neodgojeni.
Razigrani.
Prkosni.
Svoji.
Opet nema mačića?
Opet nema mačića. Nikad ih nema.
S vremenom sam naučila kontrolirati srce da ne eksplodira svako malo.
Nekoliko se puta dogodilo, kad nisam pazila.
Mrak posvuda.
Je li to ovaj mrak?
Je li to onaj mrak?
Kad se pokušam vratiti, sjećam se samo kako miriše jorgovan.
Sjećam se da sam plakala dugo. Dugo.
Dugo sam plakala.
Sjećam se cigareta. Kako pregaraju. Kako padaju.
Rupa na malenom tepihu koja su napravili.
Sjećam se njene nemoći.
Jedno sam sjećanje ukrala i fotografiji.
Ona je na travi,
kraj nje je beba.
Crna kosa joj je do brade. Sve je tako toplo i svijetlo.
Sjećam se kako me budi noću.
Da gledamo filmove.
Sjećam se Batmana.
Sjećam se Highlandera.
Zašto je dijete od šest godina gledalo te filmove
sa svojim ocem?
Mrak,
mrak,
mrak.
Kad sam prvi puta shvatila da tijelo raste, pokušala sam ga potisnuti.
Vrati se. Nemoj. Vrati se.
Tukla sam ga da se vrati.
Vrati se!
Vrati.
Skrivala.
Samo sam htjela biti nevidljiva.
Meso se odvajalo od kostiju.
Godinama smo živjeli u jednoj sobi.
Svi. Nagurani.
Tijelo se koprcalo!
Tijelo, stani! Stani! Prestani!
Ne sjećam se.
Ne sjećam se tko sam bila.
Tko su oni bili.
Tko mi može vjerovati ako ja sama
više ne vjerujem sebi?
Kad pomislim da sam dobro, zaskoči me.
Zgusne se, jedva dišem.
Jebi se! Jebi se više!
Sjećam se kad sam odlučila da se više neću bojati mraka.
Izašla sam ispred kuće. Odlazila potom hrabro prema šumi. Držala srce u zubima.
Rekla nećeš više.
Nećeš.
Izlazila sam dok se nisam navikla.
Trudnica X: Samo pretjerivanje!
Trudnica Y: Svi bi bili sretni!
Trudnica Z: Sretni!
Imam zaista tu dijagnosticiranu provaliju. Pišem u bilježnicu svaki puta kada
pomislim da sam kriva. Kriva. Sigurno sam opet nešto kriva. Nisam. Pišem.
Imam to kamenje u trbuhu.
Stišćem oči kao mala, stišćem ih kao moja kćer prije spavanja. Mama, vidim sve boje.
Radila sam to toliko dugo da me glava znala boljeti. Pitala se jesam li radi toga posebna.
Jer se cijeli svijet razlije kad stisnem jako rukama oči.
Malo je malo, puno je puno, a najviše je najviše, kaže moja kćer.
Pita me i hoćemo li upaliti tamu.
Nikada, draga moja. Nikad više nitko neće upaliti tamu.
To ti jedino obećavam.
/duga tišina/
/Medicinska sestra dolazi do K./
Medicinska sestra: Dođite. Idemo u rađaonu.
K: Da vam sad govorim o mraku?
Mogu i kasnije.
(* Marija Čudina)