I jesam, tako me nazvaše moji glasači. To se sada tako radi, kasnije će doći crkva. Da ličim na djeda, kažu, pa sam ponosna, Još kad bih imala one štucovane brkove, Umjesto ove idiotske maske Već bih i sama bila nezaborav. Toliko je smrada, gada i odroda, Da se to više trpjeti ne može, hej! Ne znaju čisti jezik, domovinski, Unose riječi prezrene, otkrivajuće, Samo ih pusti da govore, sve je jasno. Nikada nije dovoljno sile i galame, Da se slomi taj ološ kojim smo okruženi. Meni da govore šta treba i ko treba, Meni da lijepe atribute odvratne, Meni da zabranjuju nešto, hej, Meni masku da naturaju! Od koga to da se krijem, ja, izabrana? Bože, zašto mi ne stvori male brkove, pa da dođu djedova vremena.
Žestoka cura, nova ikona
I jesam, tako me nazvaše moji glasači.
To se sada tako radi, kasnije će doći crkva.
Da ličim na djeda, kažu, pa sam ponosna,
Još kad bih imala one štucovane brkove,
Umjesto ove idiotske maske
Već bih i sama bila nezaborav.
Toliko je smrada, gada i odroda,
Da se to više trpjeti ne može, hej!
Ne znaju čisti jezik, domovinski,
Unose riječi prezrene, otkrivajuće,
Samo ih pusti da govore, sve je jasno.
Nikada nije dovoljno sile i galame,
Da se slomi taj ološ kojim smo okruženi.
Meni da govore šta treba i ko treba,
Meni da lijepe atribute odvratne,
Meni da zabranjuju nešto, hej,
Meni masku da naturaju!
Od koga to da se krijem, ja, izabrana?
Bože, zašto mi ne stvori male brkove,
pa da dođu djedova vremena.