Nemoć

Ruke previjene,
Ruke prebijene.

Jastuk je brijeg
po kojem jutrom,
Pri prvim zracima,
Svjetlucaju čahure
Iz minulih ratova.

A noć kad nabasa
U naše avlije
Sa crnim zarovima
I muštulugdžijama
koji se otimaju za put –
Sve se uzjoguni.

I opet zorom bijela lica
Rađaš se po ko zna koji put.
I, reklo bi se,
da se raduješ:

A ništa novo
I ništa za šta bi se
Pogled zakačio
Da bar za trenutak osjeti
slast nadolazećeg dana.