Mošo L., pružni radnik na Glavnom željezničkom kolodvoru, Jevrejin iz dobre familije, koja ga se odrekla jer je bio, kako se onda govorilo, malo defektan.
Dobar, drag mladić, oženio je Milicu, siroticu iz trebevićkog sela Petrovići. Isto malo defektnu.
Moji ih voljeli.
Posjećivali se s njima, najprije iz nekog čudnog osjećaja da im nitko neće, i da njih dvoje ne bi smjeli biti dio tih koji neće.
A poslije zato što im je s njima bilo lijepo. Sve što bi Milica rekla bilo je istina. Kad bi svi bili ko njih dvoje, milina bi bila živjeti – rekla je Olga.
Rodio im se sin Salamon.
Zašto, bolan, Salamon, zašto takvo ime? – pitao je Franjo.
U inat njima – rekao je Mošo – i da ne bude defektan ko ja – reče, i pokaza prstom na sljepoočnicu – jer Salamon ne može biti defektan!
I znaš šta ću ti reći – poslije je Franjo govorio – pametniji je Mošo od sviju nas. Samo nekako ne umije s pameću.
U nedjelju će Mošo s Milicom i Salamonom, kojeg su svi zvali Sašo, na Željeznicu na izlet.
Biva, svi idu, pa će i njih dvoje.
Hoćete li i vi s nama? – pitala je Milica Olgu.
Ne možemo – rekla je Olga – krečimo stan.
U Željeznici, plitkoj, nikad je nisam vidio da je dublja od pola metra, utopi se Salamon.
Na Željeznici
Mošo L., pružni radnik na Glavnom željezničkom kolodvoru, Jevrejin iz dobre familije, koja ga se odrekla jer je bio, kako se onda govorilo, malo defektan.
Dobar, drag mladić, oženio je Milicu, siroticu iz trebevićkog sela Petrovići. Isto malo defektnu.
Moji ih voljeli.
Posjećivali se s njima, najprije iz nekog čudnog osjećaja da im nitko neće, i da njih dvoje ne bi smjeli biti dio tih koji neće.
A poslije zato što im je s njima bilo lijepo. Sve što bi Milica rekla bilo je istina. Kad bi svi bili ko njih dvoje, milina bi bila živjeti – rekla je Olga.
Rodio im se sin Salamon.
Zašto, bolan, Salamon, zašto takvo ime? – pitao je Franjo.
U inat njima – rekao je Mošo – i da ne bude defektan ko ja – reče, i pokaza prstom na sljepoočnicu – jer Salamon ne može biti defektan!
I znaš šta ću ti reći – poslije je Franjo govorio – pametniji je Mošo od sviju nas. Samo nekako ne umije s pameću.
U nedjelju će Mošo s Milicom i Salamonom, kojeg su svi zvali Sašo, na Željeznicu na izlet.
Biva, svi idu, pa će i njih dvoje.
Hoćete li i vi s nama? – pitala je Milica Olgu.
Ne možemo – rekla je Olga – krečimo stan.
U Željeznici, plitkoj, nikad je nisam vidio da je dublja od pola metra, utopi se Salamon.
Mošo potrča za djetetom, utopi se i on.
Bila nedjelja, 6. aprila 1941.
Ne zna se što bi s Milicom.