Opljačkali su ga, a zatim uspavali, i u prtljažniku prevezli preko granice, do petsto kilometara udaljenog rodnog grada. Oko ponoći stigli su do starog katoličkog groblja. Otvorili su grobnicu obitelji Warosch, i golog ga položili na jedinu policu na kojoj nije bilo kostiju. Namaknuli su kamenu ploču i otišli, zadovoljni obavljenim poslom. On bi se trebao probuditi pred jutro. Bude li ikog na groblju, a subotom i nedjeljom izdaleka naiđu rođaci izumrlih gradskih katolika, i pale svijeće, ali tko zna navraćaju li nakon epidemije, oni bi ga mogli čuti i dozvati nekog da otvori grobnicu. A možda je, premda mu je sedamdeset, toliko jak da pomakne kamenu ploču nad sobom. Noć je, on spava u tuđoj grobnici, u rodnome gradu, i ne zna se što će do jutra biti. Glava pljačke, njegov bivši vozač, zamišlja da će ga ujutro pronaći. Sve što im pokuša reći o sebi, bit će nevjerojatnije od onoga što će njima biti na umu. Pomišljat će da pred njima stoji, kao što na grobnici piše, Ivan Warosch, umirovljeni direktor rudnika crnog uglja, rođen 1852, umro 1923, i da je nastupilo takvo vrijeme da mrtvi ustaju iz grobova. Goli, onoliko stari koliko su za života bili.
Pljačka
Opljačkali su ga, a zatim uspavali, i u prtljažniku prevezli preko granice, do petsto kilometara udaljenog rodnog grada. Oko ponoći stigli su do starog katoličkog groblja. Otvorili su grobnicu obitelji Warosch, i golog ga položili na jedinu policu na kojoj nije bilo kostiju. Namaknuli su kamenu ploču i otišli, zadovoljni obavljenim poslom. On bi se trebao probuditi pred jutro. Bude li ikog na groblju, a subotom i nedjeljom izdaleka naiđu rođaci izumrlih gradskih katolika, i pale svijeće, ali tko zna navraćaju li nakon epidemije, oni bi ga mogli čuti i dozvati nekog da otvori grobnicu. A možda je, premda mu je sedamdeset, toliko jak da pomakne kamenu ploču nad sobom. Noć je, on spava u tuđoj grobnici, u rodnome gradu, i ne zna se što će do jutra biti. Glava pljačke, njegov bivši vozač, zamišlja da će ga ujutro pronaći. Sve što im pokuša reći o sebi, bit će nevjerojatnije od onoga što će njima biti na umu. Pomišljat će da pred njima stoji, kao što na grobnici piše, Ivan Warosch, umirovljeni direktor rudnika crnog uglja, rođen 1852, umro 1923, i da je nastupilo takvo vrijeme da mrtvi ustaju iz grobova. Goli, onoliko stari koliko su za života bili.