Da je internet sveznajući, dovoljno bi bilo u pretraživač upisati ime, i sve bi se o njemu odmah reklo.
Ovako, leži Luka J. Šumski u svome grobu, ispod nadgrobnika solidno sagrađenog u secesijskome duhu predratnih koševskih klesara i grobograditelja. Na ovalnoj slici pod križem muškarac široka čela i gustog brka, kravate malo opuštene, pogledom prati kažiprst fotografa – Molim, gledajte ovamo! – pokrivenog crnim kadifenim pokrivačem. Poštanski ili željeznički činovnik, učitelj ili majstor nekog modernog zanata, mehaničar ili urar, koji je u Bosnu došao zajedno s austrijskom administracijom, i ostao tu da leži.
Rođen 25. listopada 1874, umro 8. studenog 1933, ušavši tek u šezdesetu godinu svoga života. Vrijeme malo pred odmor, kada se s proljeća i jeseni po sarajevskim parkovima i na Trebeviću provode lijepi penzionerski dani. Ehej, kakvo li je samo Sarajevo kad ga se gleda iz kabine uspinjače, što se naglo od Bistrika uzdiže prema vrhu!
U istome slogu, lijepom secesijskom, poruka oproštaja:
“Dobar si bio
i snivaj san pravednije”
Pa:
“Spomenik podiže
tugujuća supruga”
U riječima što ih je smišljala dugo u ranojesenje popodne s proljeća 1934, nakon preporučenih šest mjeseci, koliko, klesar joj govori, zemlji treba da se slegne nad grobom, zaboravila je jedno h (pravednijeh). Ispada ovako da za muža moli da mu san bude pravedniji nego što je za života bio, kao da su ga mučile noćne more ili ga je, možda, usmrtio zao i nepravedan san.
Na Svetom Mihovilu/17
Luka J. Šumski
Da je internet sveznajući, dovoljno bi bilo u pretraživač upisati ime, i sve bi se o njemu odmah reklo.
Ovako, leži Luka J. Šumski u svome grobu, ispod nadgrobnika solidno sagrađenog u secesijskome duhu predratnih koševskih klesara i grobograditelja. Na ovalnoj slici pod križem muškarac široka čela i gustog brka, kravate malo opuštene, pogledom prati kažiprst fotografa – Molim, gledajte ovamo! – pokrivenog crnim kadifenim pokrivačem. Poštanski ili željeznički činovnik, učitelj ili majstor nekog modernog zanata, mehaničar ili urar, koji je u Bosnu došao zajedno s austrijskom administracijom, i ostao tu da leži.
Rođen 25. listopada 1874, umro 8. studenog 1933, ušavši tek u šezdesetu godinu svoga života. Vrijeme malo pred odmor, kada se s proljeća i jeseni po sarajevskim parkovima i na Trebeviću provode lijepi penzionerski dani. Ehej, kakvo li je samo Sarajevo kad ga se gleda iz kabine uspinjače, što se naglo od Bistrika uzdiže prema vrhu!
U istome slogu, lijepom secesijskom, poruka oproštaja:
“Dobar si bio
i snivaj san pravednije”
Pa:
“Spomenik podiže
tugujuća supruga”
U riječima što ih je smišljala dugo u ranojesenje popodne s proljeća 1934, nakon preporučenih šest mjeseci, koliko, klesar joj govori, zemlji treba da se slegne nad grobom, zaboravila je jedno h (pravednijeh). Ispada ovako da za muža moli da mu san bude pravedniji nego što je za života bio, kao da su ga mučile noćne more ili ga je, možda, usmrtio zao i nepravedan san.