ne bojim se starenja

dušmansko tijelo me izdalo u najboljim godinama
spokojna okrećem kormilo papirnatog katamarana
jedrim prema Tristanu da Cunhi
davim se baklavama žderem bijelo od pršuta
ništa se tijela ne prima, ponoćno sjeme u hotelskim sobama
zaborav sjevernih mora
zaobilazim fluktuaciju robova
golove u bundesligi
u praznoj kući čelo Johanna Sebastiana Bacha
amore traditore, kiseli krastavci
ciganska duša napušta stara skrovišta
vjetar rasteže trošne grede potkrovlja
na kojima sjedi Visocki s kristalnom kuglom u ruci
osim mene  i Sime tu je i sveti Jure
koji ubija aždaju