A ti neprekidno pokušavaš shvatiti kako i kad je počelo, štо mu je pomoglo da naraste i toliko se zamrsi. Kao da je čitav tvoj mali rodni grad premrežen nekakvim razvijenim klupkom kobne crvene vune koje je neka divovska mačka upetljala. Crvene niti vezane su oko stabala, kuća i automobila. Čovorovi na kvakama vode do onih na tarabama, koji se pružaju unedogled, obavijeni oko dimnjaka, klupa u parku, stubova Staroga mosta i ušutkanih bista narodnih heroja.
U te crvene niti upetljani ljudi, pridavljeni u naslonjačama ispred ekrana, zapetljani uz ruže koje su orezivali, ručkove koje su započeli, svađe koje su oplakivali. A ti ideš uz niti, korakom spavača, i nadaš da ćeš pronaći prvu kvaku, prvo stablo, prvu tarabu od koje je sve počelo. Da ćeš onda sve to odmrsiti, vratiti ga u klupko i skloniti daleko od mačke.
Taj zadatak te prevazilazi. Imaš samo trinaest godina i potpuno si sama. Koliko vidiš, niko se tim raspetljavanjem ne bavi osim tebe. Svi su se tako brzo navikli na ograničenja kretanja i misli, kao da su crvene niti oduvijek tu, kao da su divovske mačke redovna fauna, kao da se tu nema što ispitivati, tako je kako je.
Ti ipak pokušavaš neko vrijeme. Poslije te to košmarno zamori. Odvežeš jednu od onih niti, vežeš je sebi oko ruke. I odeš.
Odeš povukavši za sobom čitav grad sa mostovima, školama, stablima kestenova, čamcima i klupama; sa ljuljačkama, trotoarima, zvonicima. Sav upetljan do neprepoznavanja. Tvoj prvi zadatak tamo gdje si otišla biće da svoje sramotno klupko sakriješ što bolje. Radićeš to neko vrijeme veoma vješto. Niko neće vidjeti da ti vučeš za sobom cio jedan grad umotan u gužvu crvene vune.
Sve dok ne sretneš njega, svog čovjeka. Prva stvar koju će te upitati biće: a šta ti je to, i uhvatiće se odmah za onaj crveni konac. Povući će ga i dovući cio grad. Onda će kazati da sve djeluje baš zamršeno, ali da ne brineš, jer kod njega ima mjesta za jedan zamršeni grad. Biće to najveće olakšanje koje ćeš doživjeti u životu. Poslije ćete godinama zajedno gledati u tu crvenu zamršotinu u kojoj su nestale staze i ljudi.
Doduše, i on će odmah morati da iznese pitanje kuda sa svim tim miševima.
Miševi na mostu/7
***
Sve je to tako zamršeno.
A ti neprekidno pokušavaš shvatiti kako i kad je počelo, štо mu je pomoglo da naraste i toliko se zamrsi. Kao da je čitav tvoj mali rodni grad premrežen nekakvim razvijenim klupkom kobne crvene vune koje je neka divovska mačka upetljala. Crvene niti vezane su oko stabala, kuća i automobila. Čovorovi na kvakama vode do onih na tarabama, koji se pružaju unedogled, obavijeni oko dimnjaka, klupa u parku, stubova Staroga mosta i ušutkanih bista narodnih heroja.
U te crvene niti upetljani ljudi, pridavljeni u naslonjačama ispred ekrana, zapetljani uz ruže koje su orezivali, ručkove koje su započeli, svađe koje su oplakivali. A ti ideš uz niti, korakom spavača, i nadaš da ćeš pronaći prvu kvaku, prvo stablo, prvu tarabu od koje je sve počelo. Da ćeš onda sve to odmrsiti, vratiti ga u klupko i skloniti daleko od mačke.
Taj zadatak te prevazilazi. Imaš samo trinaest godina i potpuno si sama. Koliko vidiš, niko se tim raspetljavanjem ne bavi osim tebe. Svi su se tako brzo navikli na ograničenja kretanja i misli, kao da su crvene niti oduvijek tu, kao da su divovske mačke redovna fauna, kao da se tu nema što ispitivati, tako je kako je.
Ti ipak pokušavaš neko vrijeme. Poslije te to košmarno zamori. Odvežeš jednu od onih niti, vežeš je sebi oko ruke. I odeš.
Odeš povukavši za sobom čitav grad sa mostovima, školama, stablima kestenova, čamcima i klupama; sa ljuljačkama, trotoarima, zvonicima. Sav upetljan do neprepoznavanja. Tvoj prvi zadatak tamo gdje si otišla biće da svoje sramotno klupko sakriješ što bolje. Radićeš to neko vrijeme veoma vješto. Niko neće vidjeti da ti vučeš za sobom cio jedan grad umotan u gužvu crvene vune.
Sve dok ne sretneš njega, svog čovjeka. Prva stvar koju će te upitati biće: a šta ti je to, i uhvatiće se odmah za onaj crveni konac. Povući će ga i dovući cio grad. Onda će kazati da sve djeluje baš zamršeno, ali da ne brineš, jer kod njega ima mjesta za jedan zamršeni grad. Biće to najveće olakšanje koje ćeš doživjeti u životu. Poslije ćete godinama zajedno gledati u tu crvenu zamršotinu u kojoj su nestale staze i ljudi.
Doduše, i on će odmah morati da iznese pitanje kuda sa svim tim miševima.