Znaju biti i plinoviti, čak i, čudom, agregatno tečni, ali kad sve jedanput mine, samo oni ostat će vječni, jer svakoj su životnoj neprilici sasvim prilagodljivi;
ne postoje, naprosto, uvjeti koji su za njih škodljivi Posvuda ih je toliko da brojnošću druge podređuju, i sve ih je više – kao da množe se prostom diobom,
nećeš ih lako raspoznati, jer istovijete se i s tobom: oblicima se ne određuju, nalični su i spužvi i gljivi, poput termita grickaju, i sve što taknu obezvređuju
Slikaju oni, i pjevaju, pripovijedaju, i historiju pišu, a na istinski darovite bjesomučno, kao jedan kidišu, jer nesanično ih tišti, izluđuje i poput žive rane boli
što uspijevaju da im odole i umaknu njinoj kontroli, te zato, ozlojeđeni, umiju vazdan da bleje i mekeću, a cijele noći da nesnosno iz smrdljive bare krekeću
Najbliži su ti rođaci, opaki urotnici, ili pak drugovi, oko tebe se pletu nježni, od bodljikave žice krugovi Suvereno gospodare i zadnjom društvenom sporom,
bezazleni tobož, a gesta im svaka smrtno je opasna, čovjekov su sagnjili humus, najotrovniji crni korov, mržnja njihova za antropologiju je potpuno nejasna,
hermeneutici nisu razumljivi jed niti žestoka pizma, bez mediokriteta ne bi se držala ni zamisao fašizma, pri tom o svojoj misiji imaju predstavu posve jasnu:
cilj je, zapravo, i zvijezde na nebu sasma da zgasnu Pretvarajući se kako otajstva i najskrovitija poznaju, vascijelu ekumenu smišljeno preobraćaju u mrtvaju
Bilježiš, stoga, da tek mediokriteti trepere u svijetu; i dok slutiš kako će uskoro da porobe cijelu planetu, ostaješ meteorit koji plamti u svome samotnom letu
Mediokriteti
Znaju biti i plinoviti, čak i, čudom, agregatno tečni,
ali kad sve jedanput mine, samo oni ostat će vječni,
jer svakoj su životnoj neprilici sasvim prilagodljivi;
ne postoje, naprosto, uvjeti koji su za njih škodljivi
Posvuda ih je toliko da brojnošću druge podređuju,
i sve ih je više – kao da množe se prostom diobom,
nećeš ih lako raspoznati, jer istovijete se i s tobom:
oblicima se ne određuju, nalični su i spužvi i gljivi,
poput termita grickaju, i sve što taknu obezvređuju
Slikaju oni, i pjevaju, pripovijedaju, i historiju pišu,
a na istinski darovite bjesomučno, kao jedan kidišu,
jer nesanično ih tišti, izluđuje i poput žive rane boli
što uspijevaju da im odole i umaknu njinoj kontroli,
te zato, ozlojeđeni, umiju vazdan da bleje i mekeću,
a cijele noći da nesnosno iz smrdljive bare krekeću
Najbliži su ti rođaci, opaki urotnici, ili pak drugovi,
oko tebe se pletu nježni, od bodljikave žice krugovi
Suvereno gospodare i zadnjom društvenom sporom,
bezazleni tobož, a gesta im svaka smrtno je opasna,
čovjekov su sagnjili humus, najotrovniji crni korov,
mržnja njihova za antropologiju je potpuno nejasna,
hermeneutici nisu razumljivi jed niti žestoka pizma,
bez mediokriteta ne bi se držala ni zamisao fašizma,
pri tom o svojoj misiji imaju predstavu posve jasnu:
cilj je, zapravo, i zvijezde na nebu sasma da zgasnu
Pretvarajući se kako otajstva i najskrovitija poznaju,
vascijelu ekumenu smišljeno preobraćaju u mrtvaju
Bilježiš, stoga, da tek mediokriteti trepere u svijetu;
i dok slutiš kako će uskoro da porobe cijelu planetu,
ostaješ meteorit koji plamti u svome samotnom letu