Nebo nad Kišinjevom je izložbeni prostor, a oblaci deo postavke. kazao je F, koji nikada nije bio u Moldaviji. M. mu je poverovao i otputovao tamo. Odseo je u hotelu Moldavija, cena je bila pristupačna, a osoblje profesionalno. Prvi utisak: Nebo kao u svim ostalim državama, oblaci isto. Dok je šetao ka centru grada iz jedne zgrade nalik na ogromnu kućicu za ptice izašao je čovek koji mu se obratio imenom. Predstavio se kao pesnik. Na pitanje odakle se poznaju tajanstveni neznanac je odgovorio: Znam još mnogo toga o tebi. Znatiželjan, M. je krenuo za njim. Pesnik je kroz razgovor plasirao informacije koju zna o M. Ispratio ga je do hotela i rekao da mu je drago što su se ponovo videli. Strepeći da će se čudak i sutra pojaviti M. je probdeo noć. Ujutru je čuo otključavanje vrata svoje sobe. Pesnik je ušao, polio banzin po sobi, bacio šibicu i seo na krevet. M. je krenuo da beži, ali ga je pesnik zgrabio za nogu. Drugom nogom šutnuo ga je u cevanicu i oslobodio se stiska. Uspeo je da skupi stvari i pobegne iz sobe u plamenu. Kad se vratio kući danima je čitao moldavske portale u želji da sazna o požaru u hotelu. Našao je nekoliko vesti. Pesnik, za koga se ispostavilo da radi u vešeraju, bio je psihički bolesnik i organizator zavere. Plan je bio da spali sebe i još jednog gosta hotela, a da kolege za to optuže gazdu. Pesnik je izgoreo, kao i veći deo hotela. Ostali zaverenici su pohapšeni. M. se neprestano pitao zašto je pesnik prikupljao njegove podatke. Mogao je da ga zapali hotel i bez toga.
Kad je M. ovo ispričao F. je rekao: Hotel je goreo, bilo je dima posvuda. Ipak je na nebu bila izložba, samo si ti bežao i nisi mogao da uživaš u umetnosti.
Loše smišljen prevrat osoblja u hotelu Moldavija
Nebo nad Kišinjevom je izložbeni prostor, a oblaci deo postavke. kazao je F, koji nikada nije bio u Moldaviji.
M. mu je poverovao i otputovao tamo.
Odseo je u hotelu Moldavija, cena je bila pristupačna, a osoblje profesionalno.
Prvi utisak: Nebo kao u svim ostalim državama, oblaci isto.
Dok je šetao ka centru grada iz jedne zgrade nalik na ogromnu kućicu za ptice izašao je čovek koji mu se obratio imenom.
Predstavio se kao pesnik.
Na pitanje odakle se poznaju tajanstveni neznanac je odgovorio: Znam još mnogo toga o tebi.
Znatiželjan, M. je krenuo za njim.
Pesnik je kroz razgovor plasirao informacije koju zna o M.
Ispratio ga je do hotela i rekao da mu je drago što su se ponovo videli.
Strepeći da će se čudak i sutra pojaviti M. je probdeo noć.
Ujutru je čuo otključavanje vrata svoje sobe.
Pesnik je ušao, polio banzin po sobi, bacio šibicu i seo na krevet.
M. je krenuo da beži, ali ga je pesnik zgrabio za nogu.
Drugom nogom šutnuo ga je u cevanicu i oslobodio se stiska.
Uspeo je da skupi stvari i pobegne iz sobe u plamenu.
Kad se vratio kući danima je čitao moldavske portale u želji da sazna o požaru u hotelu.
Našao je nekoliko vesti.
Pesnik, za koga se ispostavilo da radi u vešeraju, bio je psihički bolesnik i organizator zavere.
Plan je bio da spali sebe i još jednog gosta hotela, a da kolege za to optuže gazdu.
Pesnik je izgoreo, kao i veći deo hotela.
Ostali zaverenici su pohapšeni.
M. se neprestano pitao zašto je pesnik prikupljao njegove podatke.
Mogao je da ga zapali hotel i bez toga.
Kad je M. ovo ispričao F. je rekao:
Hotel je goreo, bilo je dima posvuda.
Ipak je na nebu bila izložba, samo si ti bežao i nisi mogao da uživaš u umetnosti.