Ljubim ga najviše kad ga odbacuju i oporiču.
Ljubav ga moja ne uzdiže niti ga brani. U njoj se stapaju značenja koja ga krase. Ona pripadaju svakome koga istina hrani.
Ljubim ga najviše zato što njegova ljubav
izjednačuje sve ljude. Očinski ih grli kao svoju djecu.
Njegova je muka pod trnovom krunom
ovladala i mojim umom. Njegova je smrt posijala život vječni i ubojici i svecu.
Suzama sam mu noge oprala, kosom osušila.
Umro je i uskrsnuo za bratstvo živih
i povratak mrtvih živima na Zemlji.
U njegovom sam se stadu s tim mislima hranila,
mirisima smirne i mirte svoj um sam čistila, njegovu besmrtnost i mir, čistoću i ljepotu sam slavila.
On je otkupitelj grijeha s kojim sam mu noge prala.
Njegov sam šafran s kojim sam laži o njemu zaustavljala. U njegovom sam stadu njegova šaronska ruža. Njegov sam nard koji mi njegovu poniznost, hrabrost i božanstvo pruža. U vječnosti i pobjedi njega uz Oca
i na nebesima lovor čuva.
Ljubim ga kad pretvara vodu u vino. Ljubim ga kad bez mača ratuje s neprijateljima. Ljubim ga kad vraća iz smrti umrle, spašava izgubljene i one bez nade. Ljubim ga kad kao pastir korakom kralja nad kraljevima sa svojim stadom prolazi kroz svoje vinograde.
Ljubim ga kad svoje protivnike časti plodovima koje je zasijao svojim učenjima. Ljubim ga kad svoju ljubav širi i na nevjernike. Kad ih prima u svoje stado kao braću i svoje učenike.
Ljubim ga najviše kad ga odbacuju i oporiču
Ljubim ga najviše kad ga odbacuju i oporiču.
Ljubav ga moja ne uzdiže niti ga brani.
U njoj se stapaju značenja koja ga krase.
Ona pripadaju svakome koga istina hrani.
Ljubim ga najviše zato što njegova ljubav
izjednačuje sve ljude.
Očinski ih grli kao svoju djecu.
Njegova je muka pod trnovom krunom
ovladala i mojim umom. Njegova je smrt
posijala život vječni i ubojici i svecu.
Suzama sam mu noge oprala, kosom osušila.
Umro je i uskrsnuo za bratstvo živih
i povratak mrtvih živima na Zemlji.
U njegovom sam se stadu s tim mislima hranila,
mirisima smirne i mirte svoj um sam čistila,
njegovu besmrtnost i mir,
čistoću i ljepotu sam slavila.
On je otkupitelj grijeha s kojim sam mu noge prala.
Njegov sam šafran s kojim sam laži o njemu
zaustavljala. U njegovom sam stadu njegova
šaronska ruža. Njegov sam nard koji mi njegovu
poniznost, hrabrost i božanstvo pruža.
U vječnosti i pobjedi njega uz Oca
i na nebesima lovor čuva.
Ljubim ga kad pretvara vodu u vino.
Ljubim ga kad bez mača ratuje s neprijateljima.
Ljubim ga kad vraća iz smrti umrle,
spašava izgubljene i one bez nade.
Ljubim ga kad kao pastir korakom kralja nad kraljevima
sa svojim stadom prolazi kroz svoje vinograde.
Ljubim ga kad svoje protivnike
časti plodovima koje je zasijao svojim učenjima.
Ljubim ga kad svoju ljubav širi i na nevjernike.
Kad ih prima u svoje stado kao braću i svoje učenike.