Beremo mamule iz našeg vrta. Penjemo se jedno drugome na ramena, tresemo tešku krošnju za koju je privezan konop od ljuljačke. Nemamo strpljenja čekati da dozriju do crvene, roze i žute. Zagrizamo ih zelene i kiselkasto žuke. Zovemo i Pamplu, jer ako ga ne zovemo, na nama vježba gađanje iz zračne puške. Nemoj da bi neko jeo – zatječe nas u klataranju smrtno ozbiljan tata. U prolazu zgrabi par plodova s najniže grane, namigne nam pa ubaci jedan u usta.
Pretrpavamo džepove jedva dočekanim voćem. Frana kaže: Mularijo bisna, neubila vas griža! – rubom traveše utapkava iznenadnu ojađenost u naborane obraze. Iz traveše ispadnu dvije oglođane špice. Osjetimo krivnju što smo je ulovili u prekršaju. Cijelu noć imamo proljev. Sklopljenih ruku, upućujem molitvu svecu na kantunalu: Anđele moj dragi, moj čuvaru blagi, budi tebi hvala, ako noćas preživim neću jesti mamule. Nikad. Nikad. Nikad. I neću Čelarovici krasti ruže. Osim za herbarij! Majkemimile.
Glupačo glupa. Ne kaže se majkemimile nego amen – zavapi Miki i stropošta se na tutu. Mada imamo 7 i 8 godina, tutu nam tutnu da ne šporkamo lancune. Par dana smo pokajnici. Oblijećemo oko starog debla, kao mesar Jole oko maminog osmijeha, ali čim napetost popusti, škiljeći osvajamo suncem opaljeno granje. Veremo se na lupeške, stražarimo u podnožju, otpuhujemo prašinu sa smaragdnih kuglica, otpadamo sa stabla kao zrelo voće. Dangubimo zavaljeni u hladovini, znojavi i sretni, zagrcnuti prvim okusom ljeta.
Ljeto-inicijacija
Beremo mamule iz našeg vrta. Penjemo se jedno drugome na ramena, tresemo tešku krošnju za koju je privezan konop od ljuljačke. Nemamo strpljenja čekati da dozriju do crvene, roze i žute. Zagrizamo ih zelene i kiselkasto žuke. Zovemo i Pamplu, jer ako ga ne zovemo, na nama vježba gađanje iz zračne puške. Nemoj da bi neko jeo – zatječe nas u klataranju smrtno ozbiljan tata. U prolazu zgrabi par plodova s najniže grane, namigne nam pa ubaci jedan u usta.
Pretrpavamo džepove jedva dočekanim voćem. Frana kaže: Mularijo bisna, neubila vas griža! – rubom traveše utapkava iznenadnu ojađenost u naborane obraze. Iz traveše ispadnu dvije oglođane špice. Osjetimo krivnju što smo je ulovili u prekršaju. Cijelu noć imamo proljev. Sklopljenih ruku, upućujem molitvu svecu na kantunalu: Anđele moj dragi, moj čuvaru blagi, budi tebi hvala, ako noćas preživim neću jesti mamule. Nikad. Nikad. Nikad. I neću Čelarovici krasti ruže. Osim za herbarij! Majkemimile.
Glupačo glupa. Ne kaže se majkemimile nego amen – zavapi Miki i stropošta se na tutu. Mada imamo 7 i 8 godina, tutu nam tutnu da ne šporkamo lancune. Par dana smo pokajnici. Oblijećemo oko starog debla, kao mesar Jole oko maminog osmijeha, ali čim napetost popusti, škiljeći osvajamo suncem opaljeno granje. Veremo se na lupeške, stražarimo u podnožju, otpuhujemo prašinu sa smaragdnih kuglica, otpadamo sa stabla kao zrelo voće. Dangubimo zavaljeni u hladovini, znojavi i sretni, zagrcnuti prvim okusom ljeta.