U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija.
(Republika Hrvatska, Ministarstvo uprave)
U jednoj od tih jedinica, bogatoj visokim drvećem i bistrim potocima, dogodio se politički sukob:
Narodu šumskom služit ću časno
I sve što činim biti će jasno,
A neka me stigne lovački pas
Ne dadem li pravdi uvijek svoj glas.
Prisegnuše tako medvjed i vuk
Lisica, svinja i maleni ćuk.
Na korist šumi složi se vijeće
U bolje sutra šuma se kreće.
No kada zatim započe s radom
To se pokaza običnim jadom:
Medvjed će glasat za malo meda
Da patki se prolaz kroz potok ne da;
Vuk će za samo komadić mesa
Glumiti napad pravedna bijesa
Zato što zvijeri ne vole tvora
A ispravan danas biti se mora.
Svinja će lako, za malo žira,
Plesati kako joj medo svira.
Ostade tako, k’o zadnja nada
Onaj što bodljom pravedno vlada:
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
Kuna o njemu baš svašta sanja.
U ježu još gori pravedan plam,
Ni lijevo ni desno, on radi sam.
Za poštara kaže da puž je spor,
To mjesto odmah nek’ preuzme tvor;
Nadgledat šumu ondje visoko
Najbolje može naš suri soko;
Na staze šumske, najbolja varka
Pazit će krišom zmija nam šarka.
Jež tako riješi stvari po redu,
A to pak silno uzruja medu.
Ti bodljo glupa, ne radi se tako
Da svatko misli da vladat je lako.
O svemu treba vijećat’ polako
Kao da to nam teško je jako;
Predlagat’, gledat, sumnjat’, povlačit’,
Stalno se oko nečega kvačit’,
Jasno, samo dok narod nas vidi,
Pravi se vijećnik ničeg ne stidi.
No ježu prijezirno diže se vjeđa:
Vi ćete, dečki, mene u leđa!
Naša budućnost sad je na vagi
Taj će još pisat i Hedlu Dragi,
Spuštene glave govori vuk
Al’ sve što čuje opći je muk.
Mislim da sila krivi je ton
Imat će neku slabost i on,
Lukavo zbori zloguka vrana.
Kakva tog lovca zanima hrana?
Gmižući tuda dobaci zmija:
Ona što fino kuha je lija.
I još dok zmija polako gmiže
Ježu na zaslon poruka stiže:
Kuhat ću sutra u našem klubu,
Tamo otraga u hrasta dubu.
Često nam ovdje ostane hrane,
Prava je sreća kad jež nam bane.
Bude ponekad i nešto kuna,
Koliko trebaš, odbroji žuna.
Priča sa žunom malo mu smrdi,
Kruljenjem tihim trbuh ga grdi:
Slušaj ti ježu, dolazi zima,
A svašta fino kod lije ima!
Govore ježu godine borbe,
Na takva se mjesta ide bez torbe,
Kamera uvijek je negdje u lišću
I poslije snimkom torbe te stišću.
Dođi samo s voljom za jelo,
Pusti o svemu da odluči tijelo.
Pred hrastom stoje opasne zvijeri
No jedna se ježu ljubazno ceri:
Ovuda, po mraku, pazite malo
Da stignete cijeli, liji je stalo.
Otpoče ručak, čaroban, bajan,
Život se ježu čini baš sjajan.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često kažiprst diže:
Nema bolje od moje lije,
Pažanin onaj do pete joj nije.
Tad mekom šapom, nježno uz kavu
Gurne mu lija kovertu plavu.
Bez tebe, ježu, mi čvrsti nismo
Potpore malo voljeli bismo.
Al’ jež se pravi da vidio nije
Uživa u ručku lukave lije
I još na kraju cigaru pali,
Kaže da njemu ništa ne fali.
Pametna lija tad putom će drugim:
Ručkom si sigurno izmoren dugim?
Da ne bi sve to teško ti palo,
Možda bi htio dremnuti malo?
No sluti jež te klopke što prijete
Haltere, štikle i tijesne korzete,
Pa briše njušku i gasi cigaru:
U kuću moram krenuti staru.
Čim jež u stazu vrh štapa zabi
Lija sa stola mobitel grabi
I poruku jasnu napiše medi:
S takvom budalom ništa ne vrijedi.
Dolazi medo, vuk pa i svinja
Pospana još za njima glavinja:
‘Ajmo lijepo popričat’ k’o zvijeri
I reć’ mu jasno, ježu ne seri.
Medvjed naprijed sav bijesan gazi,
Dvoje ga slijedi po šumskoj stazi.
Kad stigoše k njemu za pola sata
Jež pred nosom im zatvori vrata.
Kakve li rupe, o mili brate,
Urbanu vilu imamo za te,
Kroz noć mu viče zastupnik vuk
Al sve što čuje gluhi je muk.
Ježice male, s istoka dame,
Ti samo ležiš, sve rade same,
U rasvijetljen prozor svinja mu viče
Al’ se unutra ništa ne miče.
Možda bi para još malo više
Spremiš li nešto, lakše se diše,
Govori medo, al’ šanse su slabe
S odlučnim ježom sve je to džabe.
Ipak se tada otvore vrata,
Odmjeri jež tri noćna svata,
Za obranu nosi bukovu letvu
Pa kaže polako strašnu im kletvu:
Ti bježat ćeš medo brže od tigra
Jer deset posto je prozirna igra
Da onima dadeš da ruše šumu,
Znam što je tebi stalno na umu.
Tebe, vuče, u drugom mandatu
Jazavac pojest će na salatu,
Glas nećeš dobit’ niti od lije
Već ti se ona lagano smije.
I tebe, svinjo, može bit’ stid,
Krasit ćeš ubrzo Nadanov zid.
Čuli ste ježa, vi krznene gnjide,
U lice vam rekoh što svakog ide
I dobro znadem što su mi prava
Na zvanju hitrom imam tu lava!
Uz bodar usklik završi hajka
I šteta je samo što sve je to bajka.
Legenda o ježu
U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija.
(Republika Hrvatska, Ministarstvo uprave)
U jednoj od tih jedinica, bogatoj visokim drvećem i bistrim potocima, dogodio se politički sukob:
Narodu šumskom služit ću časno
I sve što činim biti će jasno,
A neka me stigne lovački pas
Ne dadem li pravdi uvijek svoj glas.
Prisegnuše tako medvjed i vuk
Lisica, svinja i maleni ćuk.
Na korist šumi složi se vijeće
U bolje sutra šuma se kreće.
No kada zatim započe s radom
To se pokaza običnim jadom:
Medvjed će glasat za malo meda
Da patki se prolaz kroz potok ne da;
Vuk će za samo komadić mesa
Glumiti napad pravedna bijesa
Zato što zvijeri ne vole tvora
A ispravan danas biti se mora.
Svinja će lako, za malo žira,
Plesati kako joj medo svira.
Ostade tako, k’o zadnja nada
Onaj što bodljom pravedno vlada:
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
Kuna o njemu baš svašta sanja.
U ježu još gori pravedan plam,
Ni lijevo ni desno, on radi sam.
Za poštara kaže da puž je spor,
To mjesto odmah nek’ preuzme tvor;
Nadgledat šumu ondje visoko
Najbolje može naš suri soko;
Na staze šumske, najbolja varka
Pazit će krišom zmija nam šarka.
Jež tako riješi stvari po redu,
A to pak silno uzruja medu.
Ti bodljo glupa, ne radi se tako
Da svatko misli da vladat je lako.
O svemu treba vijećat’ polako
Kao da to nam teško je jako;
Predlagat’, gledat, sumnjat’, povlačit’,
Stalno se oko nečega kvačit’,
Jasno, samo dok narod nas vidi,
Pravi se vijećnik ničeg ne stidi.
No ježu prijezirno diže se vjeđa:
Vi ćete, dečki, mene u leđa!
Naša budućnost sad je na vagi
Taj će još pisat i Hedlu Dragi,
Spuštene glave govori vuk
Al’ sve što čuje opći je muk.
Mislim da sila krivi je ton
Imat će neku slabost i on,
Lukavo zbori zloguka vrana.
Kakva tog lovca zanima hrana?
Gmižući tuda dobaci zmija:
Ona što fino kuha je lija.
I još dok zmija polako gmiže
Ježu na zaslon poruka stiže:
Kuhat ću sutra u našem klubu,
Tamo otraga u hrasta dubu.
Često nam ovdje ostane hrane,
Prava je sreća kad jež nam bane.
Bude ponekad i nešto kuna,
Koliko trebaš, odbroji žuna.
Priča sa žunom malo mu smrdi,
Kruljenjem tihim trbuh ga grdi:
Slušaj ti ježu, dolazi zima,
A svašta fino kod lije ima!
Govore ježu godine borbe,
Na takva se mjesta ide bez torbe,
Kamera uvijek je negdje u lišću
I poslije snimkom torbe te stišću.
Dođi samo s voljom za jelo,
Pusti o svemu da odluči tijelo.
Pred hrastom stoje opasne zvijeri
No jedna se ježu ljubazno ceri:
Ovuda, po mraku, pazite malo
Da stignete cijeli, liji je stalo.
Otpoče ručak, čaroban, bajan,
Život se ježu čini baš sjajan.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često kažiprst diže:
Nema bolje od moje lije,
Pažanin onaj do pete joj nije.
Tad mekom šapom, nježno uz kavu
Gurne mu lija kovertu plavu.
Bez tebe, ježu, mi čvrsti nismo
Potpore malo voljeli bismo.
Al’ jež se pravi da vidio nije
Uživa u ručku lukave lije
I još na kraju cigaru pali,
Kaže da njemu ništa ne fali.
Pametna lija tad putom će drugim:
Ručkom si sigurno izmoren dugim?
Da ne bi sve to teško ti palo,
Možda bi htio dremnuti malo?
No sluti jež te klopke što prijete
Haltere, štikle i tijesne korzete,
Pa briše njušku i gasi cigaru:
U kuću moram krenuti staru.
Čim jež u stazu vrh štapa zabi
Lija sa stola mobitel grabi
I poruku jasnu napiše medi:
S takvom budalom ništa ne vrijedi.
Dolazi medo, vuk pa i svinja
Pospana još za njima glavinja:
‘Ajmo lijepo popričat’ k’o zvijeri
I reć’ mu jasno, ježu ne seri.
Medvjed naprijed sav bijesan gazi,
Dvoje ga slijedi po šumskoj stazi.
Kad stigoše k njemu za pola sata
Jež pred nosom im zatvori vrata.
Kakve li rupe, o mili brate,
Urbanu vilu imamo za te,
Kroz noć mu viče zastupnik vuk
Al sve što čuje gluhi je muk.
Ježice male, s istoka dame,
Ti samo ležiš, sve rade same,
U rasvijetljen prozor svinja mu viče
Al’ se unutra ništa ne miče.
Možda bi para još malo više
Spremiš li nešto, lakše se diše,
Govori medo, al’ šanse su slabe
S odlučnim ježom sve je to džabe.
Ipak se tada otvore vrata,
Odmjeri jež tri noćna svata,
Za obranu nosi bukovu letvu
Pa kaže polako strašnu im kletvu:
Ti bježat ćeš medo brže od tigra
Jer deset posto je prozirna igra
Da onima dadeš da ruše šumu,
Znam što je tebi stalno na umu.
Tebe, vuče, u drugom mandatu
Jazavac pojest će na salatu,
Glas nećeš dobit’ niti od lije
Već ti se ona lagano smije.
I tebe, svinjo, može bit’ stid,
Krasit ćeš ubrzo Nadanov zid.
Čuli ste ježa, vi krznene gnjide,
U lice vam rekoh što svakog ide
I dobro znadem što su mi prava
Na zvanju hitrom imam tu lava!
Uz bodar usklik završi hajka
I šteta je samo što sve je to bajka.