legenda

e da je meni imati ćaću
kaže tata a mi se smijemo
svi smo se smijali u pijesku
na plaži na obiteljskim fotografijama
tu je uvijek zdjela nekog voća
mama je krišom plakala
to nigdje nije zabilježeno
osim u mojoj kralježnici
u dnu utrobe ljeto
tetkama trnu zubi na njenu crnu kosu
radost tuđe kose uvijek je kiselkasta
oči razmazane kupine
noge bijele ko pujina
ako se torta digla pjevala bi
daj mi krila sokole da preletim planine
a mi bi se opet smijali
požar izazvali šibe letjele
bedra su nam zrele šljive
rakijske

tko su ljudi
nehajno ispušteni po ležaljkama
i samtenim foteljama
među njihovim znojnim dlanovima
japure se moji obrazi
šesna mala
kuš! mala

mene je ćaća
ko dimljenu pancetu
vješao za noge
niz tiramol na prozoru

jadan tata
kakav je to čovjek bio
bolje da ga nismo upamtili 

Olja Runjić 09. 07. 2021.