Korijen

susjeda Anka šulja se preko šume dok još nije svanulo
da nas upozori
dolaze nepromočivi mrakovi
jašući krdo tenkova
jarci jeseni tutnje od topota metala

svaku su kuću spalili do temelja

sad svi mi nas sedmero
živimo u dvije sobe
noć guramo jedni drugima pod krevete
tuđa kuća dugo nas škaklja svake večeri
mi smo bolest u njenim prastarim organima
trebala je umrijeti prije nego smo došli
i tu odgodu ne može nam oprostiti

nakon nje
živimo nas šestero u tri sobe
malo gostoljubivije jednokatnice koja  nam ne nakuplja vlagu u plućima
jer djed ne preživljava još jednu lažnu toplinu

posije deset godina napokon se vraćamo
ali hladnoća gnijezda je neizlječiva
šuma boluje
otac boluje
baka boluje

živimo na dva kata
nas šest
nas pet

na kraju
nas četvero
u osam soba
svatko prepolovljen praznim prostorom
beskućnik u najvećoj kući u selu

Monika Herceg 14. 01. 2019.