Grad se razrjeđuje od detonacija
dok prelazimo minirani most na vlastitu odgovornost
Treba evakuirati iz uplašenih kostiju kao iz predgrađa
posijanog nagaznim minama
Mi smo na malom traktoru i noć prokopavamo brže
nego rahle njive
Kažu da one koje ostanu spaljuju žive u velikim pećima
u kojima se pripremalo najbolje meso u Jugoslaviji
Što se o ratu ima reći Nisam znala da otac negdje
dozrijeva gelere u grlu umjesto rečenica
Oni nikad nisu mogli izaći iz svog
metala da izgovore potrebnu topline
Samo su ispaljivali hroptaje u dječje meso
kad bi umorni zapinjali u glasu
Nismo znali da postoje kupaonice
Godinama smo samo slutili da voda može
satima presretati svijet kad je se oslobodi iz cijevi
Gledali su nas kao što gledaju danas
gladna jata koja dolaze preko granica
Nitko s nama nije pričao jer smo imali samo poljski zahod
pa je i zrak bio kužan oko ruševne kućice na kojoj smo bili zahvalni
jer ima dovoljno zidova da pokrije našu sramotu:
Rat se obratio
Nama prisnije
Njima preko radija i televizije
Išli smo u crkvu svake nedjelje
pažljivo gledali što rade drugi, a onda oponašali da bismo lakše prezimili
Nas sedam u dvije sobe
Nikome nismo govorili da je bog potopljen
samo sto kilometara južnije
na dno Kupe
Najveća kost u grlu virova
Što se o ratu može reći
Još uvijek držim oči otvorene noću
kao livadu pred gladnim stadom ovaca
Na očevom sprovodu iz zemlje cvjetaju granate
i cijelo groblje zaudara na
blizinu poljskog zahoda
Granate
Grad se razrjeđuje od detonacija
dok prelazimo minirani most na vlastitu odgovornost
Treba evakuirati iz uplašenih kostiju kao iz predgrađa
posijanog nagaznim minama
Mi smo na malom traktoru i noć prokopavamo brže
nego rahle njive
Kažu da one koje ostanu spaljuju žive u velikim pećima
u kojima se pripremalo najbolje meso u Jugoslaviji
Što se o ratu ima reći Nisam znala da otac negdje
dozrijeva gelere u grlu umjesto rečenica
Oni nikad nisu mogli izaći iz svog
metala da izgovore potrebnu topline
Samo su ispaljivali hroptaje u dječje meso
kad bi umorni zapinjali u glasu
Nismo znali da postoje kupaonice
Godinama smo samo slutili da voda može
satima presretati svijet kad je se oslobodi iz cijevi
Gledali su nas kao što gledaju danas
gladna jata koja dolaze preko granica
Nitko s nama nije pričao jer smo imali samo poljski zahod
pa je i zrak bio kužan oko ruševne kućice na kojoj smo bili zahvalni
jer ima dovoljno zidova da pokrije našu sramotu:
Rat se obratio
Nama prisnije
Njima preko radija i televizije
Išli smo u crkvu svake nedjelje
pažljivo gledali što rade drugi, a onda oponašali da bismo lakše prezimili
Nas sedam u dvije sobe
Nikome nismo govorili da je bog potopljen
samo sto kilometara južnije
na dno Kupe
Najveća kost u grlu virova
Što se o ratu može reći
Još uvijek držim oči otvorene noću
kao livadu pred gladnim stadom ovaca
Na očevom sprovodu iz zemlje cvjetaju granate
i cijelo groblje zaudara na
blizinu poljskog zahoda