Kemina crkva

Gledali smo kroz školski prozor,
službu Božiju, u jedinoj crkvi, ostaloj od rata,
u Bosanskoj Kostajnici, pored škole,
sa zvonikom i svim ostalim,
što se spolja vidi –
mi, poptpuni neznabošci,
divili se njenom svešteniku
na visinama nama nedostupnim.
Nije imala ni vrata ni prozora,
ni oltara ni slika, ni zvona u zvoniku.
Samo sove, golubovi, vrapci i miševi,
privučeni Keminim prisustvom,
prilazili su povjerljivo,
slušali i odgovarali mu svojim amin,
dok ih je pozdravljao s visokih greda,
provirujući kroz otvore zvonika,
domahujući oblacima i nama
zabavljenim tablicom množenja.
Bili smo loši đaci, u svemu,
pogotovo u Keminim predmetima,
samo što nas niko nije ocjenjivao
iz tih životnih vještina.
Da li je to bio razlog, bar jedan,
što nismo razumjeli istoriju
a ni mrtvu vjeronauku?

Ranko Risojević 21. 06. 2024.