Jutarnja reminiscenca

Zrakoplov se, eno, svijetlim nebom s avionom krsti,
sakralni je miting, koreografi su in excelsis Isukrsti,

ali, rastaču se kraci križa tragom tajanstvenog kreta,
uznesenje u nigdinu traje, oblik nije dostojan uzleta

Zaklapaju okna oko, dok se ono nad prizorom grsti,
jer sablasni su utisci, iako u davnō svi bijahu čvrsti,

nema lista, kao u slavnō, da ga duša još zelena brsti,
zgrčene su suhe grane, ali nisu lomni u molitvi prsti

Sivo sve je što negda bijaše, monohromna je paleta:
ukazav se povremeno iz varljivog, iščezloga svijeta,

zasiječe i proplamsaj svijetli, umobolno on zasmeta,
prazno zveče svete riječi, čak i onē raspetog profeta

Imena su različita, ali kobno jezgro u svakoj je vrsti,
u zraku je i na zemlji hropac, snovi u sveopćoj smrti

Bez grijeha, bez krivice, crnog gosta pristiže posjeta,
svaka stopa slijedila je stazu što je iskonski prokleta

(30.5.2022.)