U čekaonici Doma zdravlja u Kaknju nema gužve, samo stari Ibrahim i ja. Ponedeljak je, sedmi juni 1965, blizu je podne. Čekam na ljekarsko uvjerenje za upis u srednju školu. Tišina je. Iznenada potmuli tutanj, stakla podrhtavaju, štap iz ruke starog Ibrahima iskliznu. Zemljotres, mislimo. Rudarska sirena para nebo. Vrata na doktorovoj ordinaciji se otvaraju, medicinka sestra viče:
“Nema danas više prijema, sve se otkazuje. U jami Orasi katastrofa.”
Tišina je nestala. Žurba, plač, jauci nadolaze. Stari Ibrahim i dalje sjedi i gleda ispred sebe. Glasno ponavlja:
“Zar opet? Zar opet?”
Stodvadesetosam rudara tog dana nije izašlo iz jame. Izneseni su.
Katastrofa
U čekaonici Doma zdravlja u Kaknju nema gužve, samo stari Ibrahim i ja. Ponedeljak je, sedmi juni 1965, blizu je podne. Čekam na ljekarsko uvjerenje za upis u srednju školu. Tišina je. Iznenada potmuli tutanj, stakla podrhtavaju, štap iz ruke starog Ibrahima iskliznu. Zemljotres, mislimo. Rudarska sirena para nebo. Vrata na doktorovoj ordinaciji se otvaraju, medicinka sestra viče:
“Nema danas više prijema, sve se otkazuje. U jami Orasi katastrofa.”
Tišina je nestala. Žurba, plač, jauci nadolaze. Stari Ibrahim i dalje sjedi i gleda ispred sebe. Glasno ponavlja:
“Zar opet? Zar opet?”
Stodvadesetosam rudara tog dana nije izašlo iz jame. Izneseni su.