Nije dugo prošlo od primirja kad nas je nekoliko u februaru ’94. otišlo prvi put u Travnik, kaže otac Zašto ste išli, zar se moglo ući u grad, Zar nisu bile barikade i policija Armije RBiH A što smo išli, ja ti pitanja Napili se negdje u Novom Travniku ili Vitezu, Ne sjećam se više Nas nekoliko iz brigade i potrpali se u Ladu nivu, Svi s travničke općine K’o kad nas je poslije pada raspoređivalo Gdje je tko stigao Od Kiseljaka, Viteza, Novog Travnika A sad naši seru Neće da spomenu Travničane
Prošli smo ti na Kanarama glat, kaže otac Njihova nas vojna policija pustila bez problema Bili neki Krajišnici, čuo sam po naglasku Oni su k’o biva bili mekši Ili to što bi se po novom reklo mehkši Došli u grad, parkirali tamo kod Gimnazije Još na zidu bili graditi HVO i HDZ Kad ide neke tip, preko mosta Prepozna me Kaže mi Tebe se sjećam A sjećam se i ja njega Predavao nam u Ekonomskoj marksizam Trebam li ti reći kako su mu Hrvati bili na srcu Pita me, Franjo, šta tražite ovdje, što ste došli Mi se poglesamo Na nama uniforme, amblemi HVO-a na desnim nadlakticama a na lijevim amblem našeg Zbornog područja Pita ga Nino, hoćeš li, Rifete, da te desnom ili lijevom opalim, Kojom bi ti slađe bolje, kojom bi ti bolje sjelo Šuti on tako, ne odgovara Nini Stojimo na mostu i dalje, Kaže meni, ono K’o biva ljutito, K’o kad bi me nekad pred tablu izveo i pitao ‘znaju li oni tvoji fratri gore u Gučoj Gori tko je bio Marks’ a ja mu tad’ odgovarao ‘ne znaju druže profesore, znaju samo za Engelsa’
Franjo, što ste došli, pita me Došli kući, kažem mu Vratili se u Travnik U svoj grad Rifete, u svoj grad On samo šuti Pitam ga, šta je druže profesore, jesmo li vam to falili On i dalje šuti Došli smo, Rifete, svoje mrtve obići Došli provjeriti jeste li im kopali rake u vinklu ili Odoka pa samo zemlje na njih nabacili Došli smo, druže profesore, vidjeti Jeste li im plastično cvijeće na grobnice stavljali Ili ljiljane svetog Ante
Pade mi on jutros na pamet, vidio sam ga jučer Na štakama prelazi kod zelene pijace Došlo mi da otvorim prozor i kažem mu, Rifete, evo me, opet sam doš’o u Travnik Rifete, rahat su samo oni koji su rat popušili, da izvineš Ali sramota me bilo derati se Svijeta se sabralo na stanici K’o nekad ono kad je četvrtak Mater bi ti se naljutila da sazna
Mislim, nije Rifet k’o Rifet kriv Tako je to bilo I naši su u Vitezu imali kafanu Pisalo na njoj “Zabranjen ulaz psima i Muslimanima“
Šta ti misliš Ovi što su prije rata predavali po školama marskizam, Jesu oni ostali u prosvjeti? Šta su predavali, pita otac A ne znam, mislim sociologiju i demokraciju i ljudska prava Takav je slučaj i moje profesorice Suade, kažem mu
Ne znam gdje su mu djeca Onaj jedan je negdje mojih godina Dobro lopte igr’o Mislim da je možda i s tvojom materom štafetu nosio To su bila ta gradska djeca Umal buržuji Oni su imali one staklene vitrine po dnevnim boravcima Regale od zida do zida Išli na pijacu kupovati cvijeće i stavljali u vaze A mi na selu Brže bolje Vodi krave na vrtače Da se onaj veš Što je baba rukama prala Ne usmrdi Da krava ne otrese repom i ne ujebe sve To ti je ona sorta To i tvoja mater misli Da je Travnik od medrese do Doma JNA Doduše Turbe bi definitivno trebalo izbaciti A imali su oni Što bi se reklo Separatističke težnje još prije rata Tražili da budu općina Pa netko od tih jugo-funkcionera nije dao U Turbe se išlo samo na onu pijacu Ja nisam nikad bio i na mevlud nisam ni na mevludu bio
Imali smo mi nešto male crte s Muslimanima U Turbetu Ali nije dobro završilo Kao što ni to savezništvo nije dobro završilo Mah Nije ono od prvog dana dobro počelo Kad je počelo sranje u Sarajevu Došle Sarajlije Punica i Gordana pred hotelom Lipa ih dočekale Naš svijet im davao hrane, para, lijekova Šta je k’o im’o Mislim da su čak one nafatale neku doktoricu, Zove je u stan u Đerdan Pa se ispostavilo da je kćer onog pokojnog Srbinovog prijatelja Došla s busem ćaći i materi u Travnik
Jesi vidjela ovu novu sarajevsku gradonačelnicu, pita otac Jesam, pusti je, sva je izgubljena i u vremenu i prostoru Čestitala nam kalendar nedavno, kaže Vidjela sam, ne moraš mi napominjati, govorim Nije ona izgubljena, zna ona vrlo dobro šta radi, odgovara mi otac Ma daj, šta zna, obrukla se, iz neznanja, kažem Koje bona neznanje, to je namjerno K’o biva hoće Europska unija čestitku bez spominjanja Božića Pa se eto oni u Sarajevu našli prvi da poslušaju tu preporuku Nije im bilo ni najmamje mrsko
Poema o ocu
Nije dugo prošlo od primirja
kad nas je nekoliko
u februaru ’94. otišlo prvi put u Travnik, kaže otac
Zašto ste išli, zar se moglo ući u grad,
Zar nisu bile barikade i policija Armije RBiH
A što smo išli, ja ti pitanja
Napili se negdje u Novom Travniku ili Vitezu,
Ne sjećam se više
Nas nekoliko iz brigade i potrpali se u Ladu nivu,
Svi s travničke općine
K’o kad nas je poslije pada raspoređivalo
Gdje je tko stigao
Od Kiseljaka, Viteza, Novog Travnika
A sad naši seru
Neće da spomenu Travničane
Prošli smo ti na Kanarama glat, kaže otac
Njihova nas vojna policija pustila bez problema
Bili neki Krajišnici, čuo sam po naglasku
Oni su k’o biva bili mekši
Ili to što bi se po novom reklo mehkši
Došli u grad, parkirali tamo kod Gimnazije
Još na zidu bili graditi HVO i HDZ
Kad ide neke tip, preko mosta
Prepozna me
Kaže mi
Tebe se sjećam
A sjećam se i ja njega
Predavao nam u Ekonomskoj marksizam
Trebam li ti reći kako su mu Hrvati bili na srcu
Pita me, Franjo, šta tražite ovdje, što ste došli
Mi se poglesamo
Na nama uniforme, amblemi HVO-a na desnim nadlakticama
a na lijevim amblem našeg Zbornog područja
Pita ga Nino, hoćeš li, Rifete, da te desnom ili lijevom opalim,
Kojom bi ti slađe bolje,
kojom bi ti bolje sjelo
Šuti on tako, ne odgovara Nini
Stojimo na mostu i dalje,
Kaže meni, ono
K’o biva ljutito,
K’o kad bi me nekad pred tablu izveo i pitao
‘znaju li oni tvoji fratri gore u Gučoj Gori tko je bio Marks’
a ja mu tad’ odgovarao ‘ne znaju druže profesore, znaju samo za Engelsa’
Franjo, što ste došli, pita me
Došli kući, kažem mu
Vratili se u Travnik
U svoj grad Rifete, u svoj grad
On samo šuti
Pitam ga, šta je druže profesore, jesmo li vam to falili
On i dalje šuti
Došli smo, Rifete, svoje mrtve obići
Došli provjeriti jeste li im kopali rake u vinklu ili
Odoka pa samo zemlje na njih nabacili
Došli smo, druže profesore, vidjeti
Jeste li im plastično cvijeće na grobnice stavljali
Ili ljiljane svetog Ante
Pade mi on jutros na pamet, vidio sam ga jučer
Na štakama prelazi kod zelene pijace
Došlo mi da otvorim prozor i kažem mu,
Rifete, evo me, opet sam doš’o u Travnik
Rifete, rahat su samo oni koji su rat popušili, da izvineš
Ali sramota me bilo derati se
Svijeta se sabralo na stanici
K’o nekad ono kad je četvrtak
Mater bi ti se naljutila da sazna
Mislim, nije Rifet k’o Rifet kriv
Tako je to bilo
I naši su u Vitezu imali kafanu
Pisalo na njoj
“Zabranjen ulaz psima i Muslimanima“
Šta ti misliš
Ovi što su prije rata predavali po školama marskizam,
Jesu oni ostali u prosvjeti?
Šta su predavali, pita otac
A ne znam, mislim sociologiju i demokraciju i ljudska prava
Takav je slučaj i moje profesorice Suade, kažem mu
Ne znam gdje su mu djeca
Onaj jedan je negdje mojih godina
Dobro lopte igr’o
Mislim da je možda i s tvojom materom štafetu nosio
To su bila ta gradska djeca
Umal buržuji
Oni su imali one staklene vitrine po dnevnim boravcima
Regale od zida do zida
Išli na pijacu kupovati cvijeće i stavljali u vaze
A mi na selu
Brže bolje
Vodi krave na vrtače
Da se onaj veš
Što je baba rukama prala
Ne usmrdi
Da krava ne otrese repom i ne ujebe sve
To ti je ona sorta
To i tvoja mater misli
Da je Travnik od medrese do Doma JNA
Doduše Turbe bi definitivno trebalo izbaciti
A imali su oni
Što bi se reklo
Separatističke težnje još prije rata
Tražili da budu općina
Pa netko od tih jugo-funkcionera nije dao
U Turbe se išlo samo na onu pijacu
Ja nisam nikad bio
i na mevlud
nisam ni na mevludu bio
Imali smo mi nešto male crte s Muslimanima
U Turbetu
Ali nije dobro završilo
Kao što ni to savezništvo nije dobro završilo
Mah
Nije ono od prvog dana dobro počelo
Kad je počelo sranje u Sarajevu
Došle Sarajlije
Punica i Gordana pred hotelom Lipa ih dočekale
Naš svijet im davao hrane, para, lijekova
Šta je k’o im’o
Mislim da su čak one nafatale neku doktoricu,
Zove je u stan u Đerdan
Pa se ispostavilo da je kćer onog pokojnog Srbinovog prijatelja
Došla s busem ćaći i materi u Travnik
Jesi vidjela ovu novu sarajevsku gradonačelnicu, pita otac
Jesam, pusti je, sva je izgubljena i u vremenu i prostoru
Čestitala nam kalendar nedavno, kaže
Vidjela sam, ne moraš mi napominjati, govorim
Nije ona izgubljena, zna ona vrlo dobro šta radi, odgovara mi otac
Ma daj, šta zna, obrukla se, iz neznanja, kažem
Koje bona neznanje, to je namjerno
K’o biva hoće Europska unija čestitku bez spominjanja Božića
Pa se eto oni u Sarajevu našli prvi da poslušaju tu preporuku
Nije im bilo ni najmamje mrsko