Juš Černilogar, malešan, proćelav čovjek, možda pedesetogodišnjak, možda i mnogo mlađi, prvi je poslijeratni majstor za radioaparate.
Stanuje na Obali, navrh one prve zgrade preko puta Latinske ćuprije, koja se danas zove Principov most, i radi kao električar u Narodnom pozorištu.
Na poslu ga se može naći od sedam do pet popodne. U pozorište mu se može donijeti i radioaparat, ili se dogovoriti za kasnije.
Poslije posla Juš Černilogar svako predvečerje, od kraja aprila pa do oktobra, odsjedi u bašči Pozorišne kafane. Pije himber razmućen sa sodom, sluša Miljacku i gleda pred sebe. Ako mu tko sjedne za stol, on se ispriča poslom, diže se i odlazi.
Juš Černilogar
Juš Černilogar, malešan, proćelav čovjek, možda pedesetogodišnjak, možda i mnogo mlađi, prvi je poslijeratni majstor za radioaparate.
Stanuje na Obali, navrh one prve zgrade preko puta Latinske ćuprije, koja se danas zove Principov most, i radi kao električar u Narodnom pozorištu.
Na poslu ga se može naći od sedam do pet popodne. U pozorište mu se može donijeti i radioaparat, ili se dogovoriti za kasnije.
Poslije posla Juš Černilogar svako predvečerje, od kraja aprila pa do oktobra, odsjedi u bašči Pozorišne kafane. Pije himber razmućen sa sodom, sluša Miljacku i gleda pred sebe. Ako mu tko sjedne za stol, on se ispriča poslom, diže se i odlazi.
Tokom rata bio je električar u njemačkoj komandi.
Svega se, kaže, nagledao.
Ali ne bi o tome.