Kad stanete na njeno tlo, ona vas svaki put iznenadi svojim šarmom i jedinstvom amfiteatralne arhitekture. Njene snježnobijele vitke munare s vitkim jablanovima, dižu se u nebo „Uzvišenom“. Uz hareme njenih džamija natkrivenih olovnim kupolama, iz šadrvana i česmi teče hladna i pitka voda, za ritualno pranje vjernika, a uz kamene oblutke popločanih avlija raste najraznovrsnije miomirisno cvijeće, doneseno odnekud, sa dalekog Orijenta. Građevine od kamena iz turskog vakta su, te i danas plijene svojom ljepotom. Ovi neimarski egzamplari: džamije, bezistani i ćuprije, hamami, medrese i daire, imareti i musafirhane, česme, šadrvani, sebilj i sahat- kula, glavno su obilježje neimarstva Baščaršije.
Najljepša je nekako s proljeća i ljeta. Okupana suncem ona baca hladovite sjene sa svojih objekata; poput sočnog hercegovačkog nara nudi najslađe sokove svojim putnicima namjernicima. Sve je tako načičkano, a tako skladno. Očara vas svojom magijom. Kada hodate, i ne primjećujete da se vrtite u krug, iz kojeg ne želite da iziđete. Sve je egzotično i drugačije na Baščariji. Danas se uz orijentalni dah zvuka, mirisa i boja mogu vidjeti i čuti, ali i kupiti najsavremenija svjetska digitalna oprema i markirana obuća i odjeća. No, za turiste su ipak najprivlačnije filigrantske rukotvorine i unikatni kazandžijski artikli što ih vrijedne zanatlije, čiji zvuk odzvanja Čaršijom, sačuvaše do naših dana; i naravno, tu su gastronomski bosanski specijaliteti. Miris ćevapa, pita i buredžika, te sarajevskih somuna, mami prolaznike i turiste, puneći tako svoje aščinice i bašče, svakoga dana.
U čaršijskim baščama, i bujnog zelenila, natkrivenih tendi i suncobrana, često uz žubor vode iz šadrvana, koji okrepljujuće hladi, uz bosansku kahvu s rahatlokumom, možemo vidjeti i stariju gospodu koja čita novine i „tabiri“ dnevnu politiku. Ovaj svakodnevni ritual, ljubomorno čuvaju samo za sebe. Tu su i mladi svih uzrasta… Vikendom, često možemo vidjeti i cijele familije na okupu u nekoj od ćevapdžinica, aščinica i slastičarnica. Čepenici u glavnoj čaršijskoj ulici, uz dućane pokrivene ciglastom ćeramidom, puni su za lijepih sarajevskih dana. Za vrijeme turističke sezone na Baščaršiji sve vri od ljudi, od najmlađih do najstarijih, svih profila i konfesija, gostiju iz cijelog svijeta.
I tako iz dana u dan, iz ljeta u ljeto: Baščaršija, taj damar Sarajeva, ta drevna sarajevska ljepotica, orijentalnih boja i mirisa, blista poput nadragocijenijeg briljanta u srcu svoga grada, evo već preko pet stoljeća. Nerijetko i cijela sudbina Bosne i Hercegovine prelamala se na njenom tlu, sve do naših dana…
Baščaršija damar Sarajeva
Kad stanete na njeno tlo, ona vas svaki put iznenadi svojim šarmom i jedinstvom amfiteatralne arhitekture. Njene snježnobijele vitke munare s vitkim jablanovima, dižu se u nebo „Uzvišenom“. Uz hareme njenih džamija natkrivenih olovnim kupolama, iz šadrvana i česmi teče hladna i pitka voda, za ritualno pranje vjernika, a uz kamene oblutke popločanih avlija raste najraznovrsnije miomirisno cvijeće, doneseno odnekud, sa dalekog Orijenta. Građevine od kamena iz turskog vakta su, te i danas plijene svojom ljepotom. Ovi neimarski egzamplari: džamije, bezistani i ćuprije, hamami, medrese i daire, imareti i musafirhane, česme, šadrvani, sebilj i sahat- kula, glavno su obilježje neimarstva Baščaršije.
Najljepša je nekako s proljeća i ljeta. Okupana suncem ona baca hladovite sjene sa svojih objekata; poput sočnog hercegovačkog nara nudi najslađe sokove svojim putnicima namjernicima. Sve je tako načičkano, a tako skladno. Očara vas svojom magijom. Kada hodate, i ne primjećujete da se vrtite u krug, iz kojeg ne želite da iziđete. Sve je egzotično i drugačije na Baščariji. Danas se uz orijentalni dah zvuka, mirisa i boja mogu vidjeti i čuti, ali i kupiti najsavremenija svjetska digitalna oprema i markirana obuća i odjeća. No, za turiste su ipak najprivlačnije filigrantske rukotvorine i unikatni kazandžijski artikli što ih vrijedne zanatlije, čiji zvuk odzvanja Čaršijom, sačuvaše do naših dana; i naravno, tu su gastronomski bosanski specijaliteti. Miris ćevapa, pita i buredžika, te sarajevskih somuna, mami prolaznike i turiste, puneći tako svoje aščinice i bašče, svakoga dana.
U čaršijskim baščama, i bujnog zelenila, natkrivenih tendi i suncobrana, često uz žubor vode iz šadrvana, koji okrepljujuće hladi, uz bosansku kahvu s rahatlokumom, možemo vidjeti i stariju gospodu koja čita novine i „tabiri“ dnevnu politiku. Ovaj svakodnevni ritual, ljubomorno čuvaju samo za sebe. Tu su i mladi svih uzrasta… Vikendom, često možemo vidjeti i cijele familije na okupu u nekoj od ćevapdžinica, aščinica i slastičarnica. Čepenici u glavnoj čaršijskoj ulici, uz dućane pokrivene ciglastom ćeramidom, puni su za lijepih sarajevskih dana. Za vrijeme turističke sezone na Baščaršiji sve vri od ljudi, od najmlađih do najstarijih, svih profila i konfesija, gostiju iz cijelog svijeta.
I tako iz dana u dan, iz ljeta u ljeto: Baščaršija, taj damar Sarajeva, ta drevna sarajevska ljepotica, orijentalnih boja i mirisa, blista poput nadragocijenijeg briljanta u srcu svoga grada, evo već preko pet stoljeća. Nerijetko i cijela sudbina Bosne i Hercegovine prelamala se na njenom tlu, sve do naših dana…