Još dvije pjesme Nane Mazutha

Herceg Novi

Ovdje, na ovo mjesto, na Trg od soli
U doba Hercega Stjepana, dolazilo se
Iz mjesta svih Huma, Zahumlja i Duklje
Iz Srbije i Trakije daleke, da bi se kupovala sol

Jedni kojima je obljutavio život
Drugi koji su na suncu sušili more
I njihove žene, koje bi za života
Otplakale do dvije, do tri oke najbolje soli

Ovi su kupovali, oni prodavali
Drugo sve bilo je kao što i danas biva
Kad je ostalo još samo ime: Trg od soli

I njihove visoke, vitke figure, muškarci
I žene od soli, dok ih prva septembarska
Kiša ne istopi, a od kupaca: ni traga, ni kosti

***

Sol

Ima li Boga u soli što ju vjetar preko mora nanosi
I njome šiba naša lica, ima li Boga u vjetru što je
Iznenada zapuhao, je li Bog sol, je li Bog vjetar
Šutnja koja nas dijeli, dok čekamo onoga koji će izdati

Pa zamišljamo njegovo lice, ružno li je, žensko li je
Lice onoga koji će izdati ovu strepnju, ovaj strah
Pred olujom koja se najednom digla, pa se upitamo
Je li Bog sol, je li Bog vjetar što ju preko mora nosi

Zamišljamo lice onoga koji će pred smrtnom prijetnjom
Ili za sedamnaest zlatnika, izdati nas i sebe, i svaku stvar
Ljudsku, u ovome času učiniti praznom i šupljom

Poput kante koja tandrče privezana za branik automobila
S mladoženjom i mladom, negdje u Kani Galilejskoj
U budućnosti dalekoj, kad znat ćemo, je li Bog sol, je li vjetar

Miljenko Jergović 29. 03. 2011.