Vi mnogo razmišljate o ljudima, rekao je padišah
Piscu koji se plašio vlastite sjene, pa sam vas pozvao
Da mi kažete: kome se u ovoj zemlji mračnoj
U ovoj kasabi na kraju svijeta zaturenoj, vjerovati može
U grob svoj je tonuo pisac, dok je slušao vladara
kako govori o zemlji kojom vlada, a svaka mu druga riječ
jednu presudu smrtnu vuče, koliko života padišah ima
pitao se u strahu smrtnom, da tako lako jedan za drugim život daje
Nikom i svakom, progovori, nakon što je vladar izrekao svoje
Nikom i svakom, padišahu se obrva vinu, kao mjeseca dva
Na korugvama što se ispred njegova laguma svu noć viju
Kako, pitao je, obuzet strepnjom što ne razumije riječi toga
Koji je o ljudima mislio mnogo. Tako, slegnu pisac
I smrtni strah s njega na padišaha svijetlog pređe
***
Krleža
U Mažestiku Krleža krka ćurku na podvarku
I sa Srbima jadac lomi tko kome je kad bio gori
Prstima prebire po utrobi ćurećoj, kao po dirkama
Klavirskim – Mordekaj koji je slučajno preživio rat
Masnobrad i veoma gladan, genij se ruga
I dva su naroda, najmanje, kulisa ruganju njegovom
Godine su pedesete, zatvori pristojno puni
Dok domovinom se šire glasine o slobodi
U Mažestiku Krleža krka ćurku na podvarku
Srbija mu je baš nešto dužna, i on je doputovao
Da naplati dug, pa jadac sa Srbima punih usta lomi
Dok se po zgradama u okolini zastave pobjede viju
I zemljom se širi opojni mir nakon velikoga klanja
Masnobrad Krleža i veoma gladan, braći se glasno ruga
Dvije pjesme Nane Mazutha
Andrić
Vi mnogo razmišljate o ljudima, rekao je padišah
Piscu koji se plašio vlastite sjene, pa sam vas pozvao
Da mi kažete: kome se u ovoj zemlji mračnoj
U ovoj kasabi na kraju svijeta zaturenoj, vjerovati može
U grob svoj je tonuo pisac, dok je slušao vladara
kako govori o zemlji kojom vlada, a svaka mu druga riječ
jednu presudu smrtnu vuče, koliko života padišah ima
pitao se u strahu smrtnom, da tako lako jedan za drugim život daje
Nikom i svakom, progovori, nakon što je vladar izrekao svoje
Nikom i svakom, padišahu se obrva vinu, kao mjeseca dva
Na korugvama što se ispred njegova laguma svu noć viju
Kako, pitao je, obuzet strepnjom što ne razumije riječi toga
Koji je o ljudima mislio mnogo. Tako, slegnu pisac
I smrtni strah s njega na padišaha svijetlog pređe
***
Krleža
U Mažestiku Krleža krka ćurku na podvarku
I sa Srbima jadac lomi tko kome je kad bio gori
Prstima prebire po utrobi ćurećoj, kao po dirkama
Klavirskim – Mordekaj koji je slučajno preživio rat
Masnobrad i veoma gladan, genij se ruga
I dva su naroda, najmanje, kulisa ruganju njegovom
Godine su pedesete, zatvori pristojno puni
Dok domovinom se šire glasine o slobodi
U Mažestiku Krleža krka ćurku na podvarku
Srbija mu je baš nešto dužna, i on je doputovao
Da naplati dug, pa jadac sa Srbima punih usta lomi
Dok se po zgradama u okolini zastave pobjede viju
I zemljom se širi opojni mir nakon velikoga klanja
Masnobrad Krleža i veoma gladan, braći se glasno ruga