Taj koji me poslao nalazi se daleko, sjedi za stolom na svome mjestu.
Šta ja tu radim? Kopam streljački rov oko nuklearke, u nekom naselju, mjestu u prolazu, jednoj od postaja dok nadiremo.
Nije to moj grad, nije ni moja rijeka, nekom drugom pripada taj zavičaj, ta kuća koju sam na juriš zauzeo kao gazda i lupež. Tu su njegove stvari, postelja, žene koje je ostavio, silovane ne izgovorivši ni riječi, zamukle eda bi neokrnjen sačuvale glas svoga maternjeg jezika. Prisegao sam da neću zloupotrebljavati, protiv uroka, kao prinos bogu ovog rata. da prihvati moj otkaz poslušnosti i poštedi me.
Da mi je biti star, pa da mogu dograbiti grablje, nanovo čistiti drvored, popravljati krov, odlagati u košaru krumpire. Biti star, unuku da kazujem da nekoć je bio mladac neki koji je jedne noći zazivao kraj rata.
U zamjenu je nudio ostatak života, zatekavši se starcem sutradan.
Moji drugovi na zanijemjelim ženama daju si oduška u strahu da će poginuti. Izašao sam na čistinu, zapalio vatru ne bi li tkogod spazio pa naciljao granatom ovu tuđinsku kuću koju smo osvojili.
Šta ja tu radim? Nisam dezerter, nisam otkazao poslušnost. Ali nitko mi ne brani ovaj plameni signal da tu smo mi, najgori uljezi.
Zasjevši u dnu vrta na ljuljaški čekam granatu koja će izravnati račune. Eto kako znam šta ja tu radim.
Autor prijevoda s talijanskog izvornika Tvrtko Klarić
Šta ja tu radim?
Taj koji me poslao nalazi se daleko,
sjedi za stolom na svome mjestu.
Šta ja tu radim?
Kopam streljački rov oko nuklearke,
u nekom naselju, mjestu u prolazu,
jednoj od postaja dok nadiremo.
Nije to moj grad, nije ni moja rijeka,
nekom drugom pripada taj zavičaj,
ta kuća koju sam na juriš zauzeo
kao gazda i lupež.
Tu su njegove stvari, postelja,
žene koje je ostavio,
silovane ne izgovorivši ni riječi,
zamukle eda bi neokrnjen sačuvale
glas svoga maternjeg jezika.
Prisegao sam da neću zloupotrebljavati,
protiv uroka, kao prinos bogu ovog rata.
da prihvati moj otkaz poslušnosti i poštedi me.
Da mi je biti star, pa da mogu dograbiti grablje,
nanovo čistiti drvored, popravljati krov,
odlagati u košaru krumpire.
Biti star, unuku da kazujem da nekoć je bio
mladac neki koji je jedne noći zazivao kraj rata.
U zamjenu je nudio ostatak života,
zatekavši se starcem sutradan.
Moji drugovi na zanijemjelim ženama
daju si oduška u strahu da će poginuti.
Izašao sam na čistinu, zapalio vatru
ne bi li tkogod spazio pa naciljao granatom
ovu tuđinsku kuću koju smo osvojili.
Šta ja tu radim?
Nisam dezerter, nisam otkazao poslušnost.
Ali nitko mi ne brani ovaj plameni signal
da tu smo mi, najgori uljezi.
Zasjevši u dnu vrta
na ljuljaški čekam
granatu koja će izravnati račune.
Eto kako znam šta ja tu radim.
Autor prijevoda s talijanskog izvornika Tvrtko Klarić