Ilija Ladin  

Nama opet služe neumorne noge
do nade na zemlji i svjetlosti mnoge.
Tin Ujević

 

Došao mi u san, čuvenim spačekom,
Pokojni Ilija.
Znate li odakle? Čak iz Izmirne.
Isključivo tamo sad ga ima.
Pa kaže: “Naravski, svi u njoj smo razni
A isti. Družim se s Mačekom”.
Rasklapa mi knjige, pepeljaru prazni,
Premješta stolicu, požare Ilija
Svih gasi smiješkom, i po papirima
Rovi mi, a svaka stvar, kada je dirne –
Postane milija.

Ilija Ladin, do nade vječiti pješak,
Koji nije zlobu
I ljubav lučio
Jer njemu je svijet – tom nas je učio
Svaki njegov smiješak –
Bio školski globus:
Na kosu
Nataknut osu.

<2013>

Marko Vešović 20. 04. 2015.