na plaži
prostrijevši staro jedro na pijesku
mezimo sjedeći na njemu
sašiveno od žuto-plavog navoštenog platna
jedro sad nije napunjeno vazduhom
nego živim
što meze
piju vino
i smiju se
ljudima
Lubanja
u svjetlosti farova teretnjaka
podižu se nadgrobni spomenici
ka sovinom hukanju čemu se dodaje
dim što se odvaja od vatre
uskoro
u prugu svjetlosti će doći
hamlet
što drži lubanju u rukama
Lubenica
ubosti nožem
tu punu života
okruglu sa zelenim prugama lubenicu
iskidati je i pojesti
po meni je pravo zvjerstvo
bolje je
zagrlivši se s njom
upravo ovdje
u kanalu za navodnjavanje leći i odspavati
neka ostane tajnim
crvenkasti svijet u utrobi lubenice
Malj
stvoren je da ruši betonske zidove
zakucava željezne eksere
i to je nekakav život
očito svakome svoje
mirno spava
kraj toga zida koji je srušio dopola
unatoč svemu počinjenom
zid
baca na njega sjenku
Dugme
otmjeno dugme na trotoaru
sa četiri oka gleda prolaznike
čak ako prođu i godine
prepoznaće svoga vlasnika
Ćilim
leteći ćilim objesivši ga o uže
u dvorištu bije domaćica
nemilosrdno zadaje udarce
da više ne bi lebdio u snovima
*
SUNAJ AKIN (1962)
Minaret
Žuri glas
mališana što pjeva ezan
zbog toga što on
vidi sa minareta
drugove koji se loptaju
More
_____Vedatu Gnjunolu
Starom revolucioneru
s usta ne silazi
riječ sloboda
i prije no što će zaspati
umjesto u čašu s vodom
u more spušta
svoje vještačko zubalo
Lubanja
Lubanja
vojnika umrlog
daleko-daleko od rodnog kraja
u rukama dječice
koja su je našla
postaje predmetom
njemu nepoznatih igara
Po drugi put!
Mrtvi vojnik
_____Zejnebi i Dervišu
Tako sam želio
pred odlazak u rat
voljenom da se oženim
ali otkud sam mogao znati
da će kad se udarih o cijev oružja
odati mjesto gdje sam skriven
burma na mome prstu…
Sječivo
Zatupljeno sječivo
na vojnom brodu
u čijoj kajuti su povješani
plakati s obnaženim ženama
svaki put kad se brijem
i miluje
i reže do krvi
moju kožu
Dugme
Sva u suzama
nekoliko minuta je tražila
svoje dugme koje se zakvačilo za nešto i otkinulo
kada je ustajala
sa stola za pobačaj
Kukac
Ne biste li mogli opreznije
ispustiti svoj posljednji uzdisaj
da ne skrenete s puta
kukca
što šeta
po vašem jastuku
Bršljan
Životu mom
dovoljno je da vidim
do kojeg sprata će s mukom doći
bršljan
koji se pentra uz neboder
*
ZAIR AZAMAT (1975)
Dijagnoza
prozori kuća nikad
ne gledaju
tamo kud mi hoćemo
svako vjeruje da se
baš iz njegovog prozora
otvara najdosadnji
pogled na svijet
po mojemu razvitak
čovječanstva nakon
pronalaska taljiga
pogrešan je
inače danas ne bismo se
stiskali u stojećim kutijama
već u kućicama na točkove
to jest kao Cigani
i turisti
i ne bi nas mogle pokoriti
Stvari
Egoizam
Držati se za sebe
da ne bi pao
Voljeti sebe
radi utjehe
I svako jutro
pozdraviti sebe
da bi čuo svoj glas
Kako je dobro što ja postojim
inače bih se i dosađivao
Promjene
ponekad čovjek želi
bilo koga ubiti
svagda se nađe isprika
i čak shvatiš
da to nije tvoja stvar
zatim ideš i posadiš drvo
ili se uputiš u jedan od jeftinih kafea
rukuješ se s drugovima
ili pak izašav na ulicu
gledaš starce izvaljene
na starim klupama
i parove koji flirtuju…
a kad se izveče vraćaš doma
tebi se čini da je
opet sve u redu
ali ko zna
ako bi ti postao ubica
moglo bi postati drukčije
Nasuprot suncu
U nas ljudi misle na inom jeziku
govore na inom jeziku
čak stranci koji žive kod nas
naučili su se vidjeti
misliti
voljeti
mrzjeti drugačije
naše ulice kuće
gradovi
svi su nasuprot suncu
nasuprot čovjeku
životu
svemu lijepom
u nas čovjek
život i ljepota znače nešto ino
ne ono čega se možeš dotaći
što se može proživjeti
radi čega čega se možeš boriti
u nas ljepotu najprije izmisle
a potom u nju vjeruju
u nas je i drveće nasuprot suncu
i knjige
u nas djecu rađaju ne žene
vaspitavaju ne muškarci
djeca do same ženidbe
ne znaju djevojke ona ili mališani
i žene su nasuprot suncu
u našim kućama
u krevet ne dospijevaju zrake
ne griju zagrljaji muškaraca
grlimo mrak
mama nam rađa tmurnu djecu
nas zovu mračnim – niste li čuli
da je tama sva nasuprot suncu
Tri azerbejdžanska pjesnika
S ruskog preveo i priredio Marko Vešović
RASIM KARADŽA (1960)
Jedro
na plaži
prostrijevši staro jedro na pijesku
mezimo sjedeći na njemu
sašiveno od žuto-plavog navoštenog platna
jedro sad nije napunjeno vazduhom
nego živim
što meze
piju vino
i smiju se
ljudima
Lubanja
u svjetlosti farova teretnjaka
podižu se nadgrobni spomenici
ka sovinom hukanju čemu se dodaje
dim što se odvaja od vatre
uskoro
u prugu svjetlosti će doći
hamlet
što drži lubanju u rukama
Lubenica
ubosti nožem
tu punu života
okruglu sa zelenim prugama lubenicu
iskidati je i pojesti
po meni je pravo zvjerstvo
bolje je
zagrlivši se s njom
upravo ovdje
u kanalu za navodnjavanje leći i odspavati
neka ostane tajnim
crvenkasti svijet u utrobi lubenice
Malj
stvoren je da ruši betonske zidove
zakucava željezne eksere
i to je nekakav život
očito svakome svoje
mirno spava
kraj toga zida koji je srušio dopola
unatoč svemu počinjenom
zid
baca na njega sjenku
Dugme
otmjeno dugme na trotoaru
sa četiri oka gleda prolaznike
čak ako prođu i godine
prepoznaće svoga vlasnika
Ćilim
leteći ćilim objesivši ga o uže
u dvorištu bije domaćica
nemilosrdno zadaje udarce
da više ne bi lebdio u snovima
*
SUNAJ AKIN (1962)
Minaret
Žuri glas
mališana što pjeva ezan
zbog toga što on
vidi sa minareta
drugove koji se loptaju
More
_____Vedatu Gnjunolu
Starom revolucioneru
s usta ne silazi
riječ sloboda
i prije no što će zaspati
umjesto u čašu s vodom
u more spušta
svoje vještačko zubalo
Lubanja
Lubanja
vojnika umrlog
daleko-daleko od rodnog kraja
u rukama dječice
koja su je našla
postaje predmetom
njemu nepoznatih igara
Po drugi put!
Mrtvi vojnik
_____Zejnebi i Dervišu
Tako sam želio
pred odlazak u rat
voljenom da se oženim
ali otkud sam mogao znati
da će kad se udarih o cijev oružja
odati mjesto gdje sam skriven
burma na mome prstu…
Sječivo
Zatupljeno sječivo
na vojnom brodu
u čijoj kajuti su povješani
plakati s obnaženim ženama
svaki put kad se brijem
i miluje
i reže do krvi
moju kožu
Dugme
Sva u suzama
nekoliko minuta je tražila
svoje dugme koje se zakvačilo za nešto i otkinulo
kada je ustajala
sa stola za pobačaj
Kukac
Ne biste li mogli opreznije
ispustiti svoj posljednji uzdisaj
da ne skrenete s puta
kukca
što šeta
po vašem jastuku
Bršljan
Životu mom
dovoljno je da vidim
do kojeg sprata će s mukom doći
bršljan
koji se pentra uz neboder
*
ZAIR AZAMAT (1975)
Dijagnoza
prozori kuća nikad
ne gledaju
tamo kud mi hoćemo
svako vjeruje da se
baš iz njegovog prozora
otvara najdosadnji
pogled na svijet
po mojemu razvitak
čovječanstva nakon
pronalaska taljiga
pogrešan je
inače danas ne bismo se
stiskali u stojećim kutijama
već u kućicama na točkove
to jest kao Cigani
i turisti
i ne bi nas mogle pokoriti
Stvari
Egoizam
Držati se za sebe
da ne bi pao
Voljeti sebe
radi utjehe
I svako jutro
pozdraviti sebe
da bi čuo svoj glas
Kako je dobro što ja postojim
inače bih se i dosađivao
Promjene
ponekad čovjek želi
bilo koga ubiti
svagda se nađe isprika
i čak shvatiš
da to nije tvoja stvar
zatim ideš i posadiš drvo
ili se uputiš u jedan od jeftinih kafea
rukuješ se s drugovima
ili pak izašav na ulicu
gledaš starce izvaljene
na starim klupama
i parove koji flirtuju…
a kad se izveče vraćaš doma
tebi se čini da je
opet sve u redu
ali ko zna
ako bi ti postao ubica
moglo bi postati drukčije
Nasuprot suncu
U nas ljudi misle na inom jeziku
govore na inom jeziku
čak stranci koji žive kod nas
naučili su se vidjeti
misliti
voljeti
mrzjeti drugačije
naše ulice kuće
gradovi
svi su nasuprot suncu
nasuprot čovjeku
životu
svemu lijepom
u nas čovjek
život i ljepota znače nešto ino
ne ono čega se možeš dotaći
što se može proživjeti
radi čega čega se možeš boriti
u nas ljepotu najprije izmisle
a potom u nju vjeruju
u nas je i drveće nasuprot suncu
i knjige
u nas djecu rađaju ne žene
vaspitavaju ne muškarci
djeca do same ženidbe
ne znaju djevojke ona ili mališani
i žene su nasuprot suncu
u našim kućama
u krevet ne dospijevaju zrake
ne griju zagrljaji muškaraca
grlimo mrak
mama nam rađa tmurnu djecu
nas zovu mračnim – niste li čuli
da je tama sva nasuprot suncu