NA ŽALOSTI KOD GOSPOĐE LAMIJE, ČIJEM SE DIVLJEM BRAKU SAV KOMŠILUK ČUDIO
Tjerala sam ga od sebe dvadeset godina, da me bolesnu ne mora prevrtati
Kad za to dođe vrijeme, osamnaest godina mlađi, eeeej!, previše je to u braku
Ja ga tjerala, a on nikako da ode, vraćao se i kad se anđeli ne bi vratili
Anđeli i svi sveci iz crkvenih knjiga, ali se uvijek vratio on, da mi na strah prisjedne
I muku, jer sam se rodila osamnaest godina prerano, ili je on kasnio na ovaj svijet
A kasnio je uvijek, srce moje, kad bi drugima trebalo stići, ali nije meni, nije nikad
Dan prije nego što će umrijet, kaže mi: višnju nismo obrezali, a sad je već kasno
Prošla zima, i još kaže: Ma nije važno, obrezat ću je ja dogodine
A kako ti znaš da ćeš dogodine biti ovdje, pitam ga, tjerala sam ga od sebe, jadna
Dvadeset godina, tjerala sam ga i zadnji dan, da me bolesnu ne mora prevrtati
I onda nešto u glavi kvrcne i nema ga više meni, i dok su ga iz kuće nosili, mislim
Vratit će se on meni, šta će mu zemlja ako mene nema
Hauzmajstor Šulc
NA ŽALOSTI KOD GOSPOĐE LAMIJE,
ČIJEM SE DIVLJEM BRAKU SAV KOMŠILUK ČUDIO
Tjerala sam ga od sebe dvadeset godina, da me bolesnu ne mora prevrtati
Kad za to dođe vrijeme, osamnaest godina mlađi, eeeej!, previše je to u braku
Ja ga tjerala, a on nikako da ode, vraćao se i kad se anđeli ne bi vratili
Anđeli i svi sveci iz crkvenih knjiga, ali se uvijek vratio on, da mi na strah prisjedne
I muku, jer sam se rodila osamnaest godina prerano, ili je on kasnio na ovaj svijet
A kasnio je uvijek, srce moje, kad bi drugima trebalo stići, ali nije meni, nije nikad
Dan prije nego što će umrijet, kaže mi: višnju nismo obrezali, a sad je već kasno
Prošla zima, i još kaže: Ma nije važno, obrezat ću je ja dogodine
A kako ti znaš da ćeš dogodine biti ovdje, pitam ga, tjerala sam ga od sebe, jadna
Dvadeset godina, tjerala sam ga i zadnji dan, da me bolesnu ne mora prevrtati
I onda nešto u glavi kvrcne i nema ga više meni, i dok su ga iz kuće nosili, mislim
Vratit će se on meni, šta će mu zemlja ako mene nema