Kako i u 90. još lažu
I svoju smrt odlažu
Sve dok legendom ne postane.
U pjegave ruke
Ranoustalaca staraca
Položen je svijet.
Silnoispresavijana snaga
I oblik bora stare kože
Preziru glatkoću.
Mi, smješteni među starce,
Posve smo nokte izgrizli.
Nećemo dalje rasti.
Tvrdi, mudri i dobri
Traju u askezi
Još će nas i nadživjeti.
HIMNA
Onako komplikovana kao slavuj,
onako limena kao,
dobrostiva kao,
onako neizgužvana, onako starostavna,
onako zelena ozbiljna kisjela, onako prošarana,
onako simetrična,
onako kosmata,
onako bliska vodi, onako vjetropogodna,
onako nezapaljiva, često okopavana,
onako dječjelagana, od čitanja iskrzana kao,
onako kopajpodrumska, onako kućevna,
onako lakoizgubljiva, onako goluhvatljiva,
onako nova i škripava, skupocjena kao,
onako tankoduvna, onako snježnosvježa,
onako vlastoručna, punoljetna kao,
onako nesmiljena,
onako smrtna kao,
onako jednostavna kao moja duša.
BRAK
Imamo djecu, dvoje na broju.
Najčešće idemo u različite bioskope.
Prijatelji govorkaju o razlazu.
Ipak se moji i tvoji interesi
I dalje sijeku na uvijek istim mjestima.
I usluge:
Pridrži mi ogledalo.
Sijalice izmijeniti.
Trknuti po nešto.
Ili razgovori dok sve ne bude utanačeno.
Dva odašiljača koja se ponekad
Istodobno na prijem podešeni.
Da isključim?
Iscrpljenost izmišlja sklad.
Šta smo skrivili jedno drugom. To.
To ne podnosim. Tvoju kosu u klozetu.
Ali i nakon 11 godina još su zabavne one stvari.
Biti pri mesu i pored kolebljivih cijena.
Mislimo štedljivo, u sitnim novčanicama.
U tami, sve mi vjeruješ.
Oparati pa nanovo plesti.
Pojačani oprez.
Kazati hvalalijepa.
Priberi se.
Tvoj travnjak pred našom kućom.
Sada si opet ironičan.
Smij se tome.
Tuci se, ipak, ako možeš.
Naša mržnja je otporna na vrijeme.
Ali, katkad, rasijani, mi smo nježni.
Đačke knjižice
Moraju se potpisati.
Mi se smjenjujemo za volanom.
Tek preksjutra je kraj.
Ti, da, ti, ne puši toliko.
EPILOG
Već je pravedan gnjev našao svoga krojača.
Nedjeljni dan je glačalo svakidašnjoj ljutnji.
Ah, sa supom skuhan je onevješćujući bijes.
Icrpljeni i ukroćeni sjedimo tiho oko stola.
Male dobiti vesele oca; brigu hoće da prekrati
Jer sređeno je, tačku po tačku, naše domaćinstvo.
Tako nam padavica dozvoljava da se onesvješćujemo.
Protesti se, još uvijek, primaju k znanju
I, na zahtjev, spominju se u protokolu.
Tu postoji popust za ispravljanje propusta.
Nikad se ne smije bez moći prosvjedovati.
Bez glasa, jer nismo sposobni za zaključke,
Podnosimo se do sjutra.
MOJ PRIJATELJ VALTER HAN JE MRTAV
Nikada nije htio otići da spava.
Njegov umor je ostajao da sjedi _______i govorom bi se raspršio Znao je da debele riječi
Ispadnu tanke kad ih se izgovori.
Za njega nije postojala simetrija.
Uklanjao ju je grohotnim smijehom.
Njegova lakoća stubove je činila besposlenim.
Golubijim koracima
Stupala je njegova dosjetka.
Tehnika ga je najčešće slušala.
Za svako čudo izumio bi nove sprave za lebdenje.
Pričali smo o ptičjim strašilima
Koja bi trebalo da budu pokretna.
Bio je teži od Bajrojta.
I lakši od funte trešanja.
I nije htio otići da spava.
Ništa nije posjedovao dugo.
Svi su ga nepokolebljivo voljeli.
On je igrao za, ____Protiv, ____I sa mukama i sa novcem. Čak i vodu pio je sa strašću.
Od usoljene svinjske noge
Koju je rado jeo
Ostalo bi pet četvrtina.
I plašio se zubara.
I zaobilazio svoje probleme:
Vječnozeleno drveće aleje _______________što stoji lijevo i desno, I činio da debele žene povjeruju
Da su djevojke tanje od konca.
I frčkao svoju trideset i jednu godinu _________________________staru kosu. I nije htio otići da spava.
Jer je htio govoriti još. Jer je
Njegova žeđ još bila jasno budna.
Jer njegovo pozorište nikad nije prestajalo.
Jer su svaki put za odlazak za scene
Nedostajala još tri nastupa.
Jer kraj nikad nije našao, nikad ga tražio:
Lukave isprike, papirne zmajeve, guranje _________________kulisa amotamo. Ipak, sad je moj prijatelj,
Koji nikad nije htio otići da spava,
Mrtav.
Ne. Ne recite: prerano dovršen.
Ne govorite o bogovima
Koji su ga voljeli,
Kako tvrde glasine.
Govorite o prevari, __O glupoj četvrtastoj nepravdi, O policijskom času.
Koji ovdje veli: zatvaramo, gospodo.
O nama, pijavicama, govorite
I o rupi koja ostaje iza nas:
Ne zatrpavati – unutra piljiti – bez sna.
Günter Grass: Pet pjesama
Preveli Slavko Marojević i Marko Vešović
*
SMJEŠTENI MEĐU STARCE
Kako i u 90. još lažu
I svoju smrt odlažu
Sve dok legendom ne postane.
U pjegave ruke
Ranoustalaca staraca
Položen je svijet.
Silnoispresavijana snaga
I oblik bora stare kože
Preziru glatkoću.
Mi, smješteni među starce,
Posve smo nokte izgrizli.
Nećemo dalje rasti.
Tvrdi, mudri i dobri
Traju u askezi
Još će nas i nadživjeti.
HIMNA
Onako komplikovana kao slavuj,
onako limena kao,
dobrostiva kao,
onako neizgužvana, onako starostavna,
onako zelena ozbiljna kisjela, onako prošarana,
onako simetrična,
onako kosmata,
onako bliska vodi, onako vjetropogodna,
onako nezapaljiva, često okopavana,
onako dječjelagana, od čitanja iskrzana kao,
onako kopajpodrumska, onako kućevna,
onako lakoizgubljiva, onako goluhvatljiva,
onako nova i škripava, skupocjena kao,
onako tankoduvna, onako snježnosvježa,
onako vlastoručna, punoljetna kao,
onako nesmiljena,
onako smrtna kao,
onako jednostavna kao moja duša.
BRAK
Imamo djecu, dvoje na broju.
Najčešće idemo u različite bioskope.
Prijatelji govorkaju o razlazu.
Ipak se moji i tvoji interesi
I dalje sijeku na uvijek istim mjestima.
I usluge:
Pridrži mi ogledalo.
Sijalice izmijeniti.
Trknuti po nešto.
Ili razgovori dok sve ne bude utanačeno.
Dva odašiljača koja se ponekad
Istodobno na prijem podešeni.
Da isključim?
Iscrpljenost izmišlja sklad.
Šta smo skrivili jedno drugom. To.
To ne podnosim. Tvoju kosu u klozetu.
Ali i nakon 11 godina još su zabavne one stvari.
Biti pri mesu i pored kolebljivih cijena.
Mislimo štedljivo, u sitnim novčanicama.
U tami, sve mi vjeruješ.
Oparati pa nanovo plesti.
Pojačani oprez.
Kazati hvalalijepa.
Priberi se.
Tvoj travnjak pred našom kućom.
Sada si opet ironičan.
Smij se tome.
Tuci se, ipak, ako možeš.
Naša mržnja je otporna na vrijeme.
Ali, katkad, rasijani, mi smo nježni.
Đačke knjižice
Moraju se potpisati.
Mi se smjenjujemo za volanom.
Tek preksjutra je kraj.
Ti, da, ti, ne puši toliko.
EPILOG
Već je pravedan gnjev našao svoga krojača.
Nedjeljni dan je glačalo svakidašnjoj ljutnji.
Ah, sa supom skuhan je onevješćujući bijes.
Icrpljeni i ukroćeni sjedimo tiho oko stola.
Male dobiti vesele oca; brigu hoće da prekrati
Jer sređeno je, tačku po tačku, naše domaćinstvo.
Tako nam padavica dozvoljava da se onesvješćujemo.
Protesti se, još uvijek, primaju k znanju
I, na zahtjev, spominju se u protokolu.
Tu postoji popust za ispravljanje propusta.
Nikad se ne smije bez moći prosvjedovati.
Bez glasa, jer nismo sposobni za zaključke,
Podnosimo se do sjutra.
MOJ PRIJATELJ VALTER HAN JE MRTAV
Nikada nije htio otići da spava.
Njegov umor je ostajao da sjedi
_______i govorom bi se raspršio
Znao je da debele riječi
Ispadnu tanke kad ih se izgovori.
Za njega nije postojala simetrija.
Uklanjao ju je grohotnim smijehom.
Njegova lakoća stubove je činila besposlenim.
Golubijim koracima
Stupala je njegova dosjetka.
Tehnika ga je najčešće slušala.
Za svako čudo izumio bi nove sprave za lebdenje.
Pričali smo o ptičjim strašilima
Koja bi trebalo da budu pokretna.
Bio je teži od Bajrojta.
I lakši od funte trešanja.
I nije htio otići da spava.
Ništa nije posjedovao dugo.
Svi su ga nepokolebljivo voljeli.
On je igrao za,
____Protiv,
____I sa mukama i sa novcem.
Čak i vodu pio je sa strašću.
Od usoljene svinjske noge
Koju je rado jeo
Ostalo bi pet četvrtina.
I plašio se zubara.
I zaobilazio svoje probleme:
Vječnozeleno drveće aleje
_______________što stoji lijevo i desno,
I činio da debele žene povjeruju
Da su djevojke tanje od konca.
I frčkao svoju trideset i jednu godinu
_________________________staru kosu.
I nije htio otići da spava.
Jer je htio govoriti još. Jer je
Njegova žeđ još bila jasno budna.
Jer njegovo pozorište nikad nije prestajalo.
Jer su svaki put za odlazak za scene
Nedostajala još tri nastupa.
Jer kraj nikad nije našao, nikad ga tražio:
Lukave isprike, papirne zmajeve, guranje
_________________kulisa amotamo.
Ipak, sad je moj prijatelj,
Koji nikad nije htio otići da spava,
Mrtav.
Ne. Ne recite: prerano dovršen.
Ne govorite o bogovima
Koji su ga voljeli,
Kako tvrde glasine.
Govorite o prevari,
__O glupoj četvrtastoj nepravdi,
O policijskom času.
Koji ovdje veli: zatvaramo, gospodo.
O nama, pijavicama, govorite
I o rupi koja ostaje iza nas:
Ne zatrpavati – unutra piljiti – bez sna.