Dvije pjesme Nane Mazutha (3)

Kamičak

Ismet Salihagić, zvani Kamičak
Silovao je, ubio, a zatim raščetvorio
Mesarskim nožem i sjekirom E.K.
školsku čistačicu, majku petero djece

Danima već o tome izvještavaju
Novine i televizija, priča se
Po kafanama, frizerajima i samoposlugama
Ljudi se ibrete, žene se s prvim mrakom

U kuće zatvaraju, i jeza se širi čaršijom
Koja najednom biva sebi važna
Kao u Bašeskijinim vremenima i ljetopisima

A mene čudi kako nikoga da se upita
Odakle tako okrutnome čovjeku nadimak
Kamičak, i što to bi, kako poludješe, riječi naše

***

Lazar

Na dan umirovljenja uručen mu je zlatan sat
S potpisom maršala Tita, za samoprijegoran rad
U podizanju industrijskog giganta iz male
Zanatske radnje na periferiji glavnoga grada

Neće on izdržati ni mjesec dana bez posla
Umrijet će od jada, govorili su zabrinuto
A drug je Lazar iz hobija počeo vjerovati u Boga
Ići u crkvu i držati govore po kafanama

O zaklanome srpstvu i o Bosni, tamnici naroda
Kupio je pištolj, a onaj je sat jedne nedjelje
Pred punom Crkvom Svetoga preobraženja

Bacio na pod i zdrobio petom, da ljudi vide i znaju
Dobro je, čulo se, neka je Lazar našao zanimaciju
Iako Lazara među nama dugo već nije bilo


Miljenko Jergović 31. 05. 2011.