Ne treba ići nikud vani.
Pogotovo bi bilo mnogo bolje
Da se uopće sa Balkana
Nikamo nisi ni micao.
Od svega što si, više ne tmuo
Kao u Bosni, nego vedar,
Kao papljanski, iz tvog sna, govedar,
Od svega što si vidio i čuo,
Pio, kušao i doticao,
Ili od onog što zavolje
– Valjda tog bješe? – dok tri si dana
Isjeđavao se u kavani,
Ili po suncu, po misečini
– Na istarsku ti je sličila –
Sa društvancem kroz Arencano
Hodao dugo, vazda posve čila
Koraka, kao u vječanog
Netom, tako sad mi se čini,
Kroz taj grad ligurski, gdje bar ti novog
Nije nedostajalo
– Ako je novo čemu mjera –
Preživjelo je samo jedno zvono
Ali, eto, nije lajalo
Kao u Apolinera,
Jer je, po naški, bilo bono,
Točnije, žalno razbrenčano
Poput Lamartinovog
– Sjetom je zemno sve sjenčano –
I jedna šumna, šumna palma,
Gluhonijema za sve ino:
S balkona si je noću slušao,
Maličak polutminom
Pomognut, sve dok nisi ušao
Ne zna se u šta, ali se plavi
Ko Lim, i od tog ćutiš se bliži,
Bar mrvu, tajni svakog od psalma
Koje, vaktile, car je David
Gospodu svom klicao.
Il slavljenjem ga poricao?
(Jer Bog, od Siorana smo čuli,
Istinski jača tek u huli.)
Ne treba više da ideš napolje.
Za koji moj se po tuđini baza?
Što izlagati se neponjatnoj griži?
Zvona i palmi bar, do mile volje,
Imade i u nas. Ali i dokaza
Od samog sebe da si vazda niži,
Čak i kada u vlastitoj hiži
Ne sjediš nego se baniš.
Ne mora se, po njih, ići vani.
Mada mi ne bilo bilo mrsko, u doba
Kad mi na ahiretu čelo uresi čalma,
Ako bi iz Arencana palma
Šumjela ponad moga groba.
<10.5.2015>
Ženski stražnjični mišići
Dok sam u klupka premotavao pasma,
Zamršena pasma u klupka rimovana,
Pomislih: jebote, cijele milenije
Minule su od onoga dana
Kad su morale da zašute USA,
A drukše, jamačno,moglo biti nije
Ni u Sovjetskom Savezu,
Dok sam Evinoj šćeri iz Uba
Izjavljivao, u Priboju, ljubav!
I mada me, na ulici,ne ostavlja sasma
Ravnodušnim igra,
Pod suknjom, njinih gluteusa –
Sad gledam to, pomalo, ko tigra
U kavezu.
Dvije pjesme
Zvono i palma iz Arencana
Ne treba ići nikud vani.
Pogotovo bi bilo mnogo bolje
Da se uopće sa Balkana
Nikamo nisi ni micao.
Od svega što si, više ne tmuo
Kao u Bosni, nego vedar,
Kao papljanski, iz tvog sna, govedar,
Od svega što si vidio i čuo,
Pio, kušao i doticao,
Ili od onog što zavolje
– Valjda tog bješe? – dok tri si dana
Isjeđavao se u kavani,
Ili po suncu, po misečini
– Na istarsku ti je sličila –
Sa društvancem kroz Arencano
Hodao dugo, vazda posve čila
Koraka, kao u vječanog
Netom, tako sad mi se čini,
Kroz taj grad ligurski, gdje bar ti novog
Nije nedostajalo
– Ako je novo čemu mjera –
Preživjelo je samo jedno zvono
Ali, eto, nije lajalo
Kao u Apolinera,
Jer je, po naški, bilo bono,
Točnije, žalno razbrenčano
Poput Lamartinovog
– Sjetom je zemno sve sjenčano –
I jedna šumna, šumna palma,
Gluhonijema za sve ino:
S balkona si je noću slušao,
Maličak polutminom
Pomognut, sve dok nisi ušao
Ne zna se u šta, ali se plavi
Ko Lim, i od tog ćutiš se bliži,
Bar mrvu, tajni svakog od psalma
Koje, vaktile, car je David
Gospodu svom klicao.
Il slavljenjem ga poricao?
(Jer Bog, od Siorana smo čuli,
Istinski jača tek u huli.)
Ne treba više da ideš napolje.
Za koji moj se po tuđini baza?
Što izlagati se neponjatnoj griži?
Zvona i palmi bar, do mile volje,
Imade i u nas. Ali i dokaza
Od samog sebe da si vazda niži,
Čak i kada u vlastitoj hiži
Ne sjediš nego se baniš.
Ne mora se, po njih, ići vani.
Mada mi ne bilo bilo mrsko, u doba
Kad mi na ahiretu čelo uresi čalma,
Ako bi iz Arencana palma
Šumjela ponad moga groba.
<10.5.2015>
Ženski stražnjični mišići
Dok sam u klupka premotavao pasma,
Zamršena pasma u klupka rimovana,
Pomislih: jebote, cijele milenije
Minule su od onoga dana
Kad su morale da zašute USA,
A drukše, jamačno,moglo biti nije
Ni u Sovjetskom Savezu,
Dok sam Evinoj šćeri iz Uba
Izjavljivao, u Priboju, ljubav!
I mada me, na ulici,ne ostavlja sasma
Ravnodušnim igra,
Pod suknjom, njinih gluteusa –
Sad gledam to, pomalo, ko tigra
U kavezu.
<11. 5. 2015>