Sarajevo

Kada je umro djed kupljen je grob za dvoje
A grobar je pitao tugujuće kakvu da za njega
Kopaju jamu: plitku jer nećemo više mrijeti
Ili duboku da nad njim jednom može
Još jedan mrtav leći. Četrnaest godina zatim
Došao je red kraj djeda da kao u krevet bračni
Legne baka. A grobar onaj isti ili drugi od njega mlađi
Tugujuće kojih bȋ za jednu manje pita
Kakvu da sada kopaju jamu: plitku jer više nas neće
Mrtvih biti ili duboku da nad bakom može
Još jedan mrtav leći. I opet govore isto
Duboka neka je jama ljutiti kao da kažu
Naš ovaj je grad pa neka u našim je
Grobovima uvijek mjesta. Dvadeset i šest godina
prođe dvadeset i šest godina i jedan cijeli rat
Kad treći pita grobar jesu li njih dvoje u dubok legli kop
Jer ako nisu za majku mi treba novi grob
Hvalih u sebi mudrost i vjeru živih koji su
Dubok iskali grob prije nego što u nj popadahu mrtvi
Majku su polegli plitko na oca
Jer otac joj duže leži pa će mu ona
Lakše pasti.
Ostalo još jedno je mjesto
Ali živih nas nema više u gradu koji je bio naš
U grobovima viška je mjesta a našim se sobama pustim
Kao iz groba glasovi čuju s drugoga kraja svijeta
Kopajte plitko kopajte plitko kopajte plitko
Nema nas i neće nas biti nikada više