Cigareta je treća, kafa druga, između cigareta i šalica provukao sam se kroz tuš, sada se na balkonu sušim na lagano, nogama se podupirem o ogradu gingolavajući se na stolici, ona je otišla do dućana, „starija“ sam osoba, dakle, po donedavno vežećem – ugrožen, u većini vremena sam doma, dok propuhu prepuštam stan, godim si na balkonu, i eto ti nje, prvo na držač žica od sušila pa na ogradu, tik do mojih nogu, ne vjerujem, uopće me se ne boji, gega se na tankim nožicama, vrti glavom, koluta začudnim očima, crne perle igraju preda mnom, još ne vjerujem, otpuhnem dim put nje iz čiste pizdarije, tek da vidim reakciju, perle igraju ali perje se ne da, ne mrdam nogama koje joj ne smrde, ipak sam tek iz kade, iako nema garancije da je šampon i njima ugodan, gu gu – će ona, šutim, gu gu – ponovi ona, zabal gordeb afaklabon – ću ja, gu gu, oskefalo zebenhas lapaloteuk, gu gu, ekala bopokala zebhan, gu gu, efelok zanakohot, mora da joj je ovo zadnje zasmetalo ili sam je ubo na bolno mjesto ili sam je razočarao ili je, naprotiv, moj odgovor bio sasvim točan i s tim je konačno sve riješeno, sve u svemu, na te moje zadnje riječi biseri se udvostruče, ukoče, nestanu, pinctada margaritifera se zatvori, okrene od mene i baci se u ambis, ostanem paf, stojim i dalje paf, u pafu sam sve dok se ona ne vrati kući, je ti je Bog lipo da, grinta sa vrata pa nastavlja i dok prazni kese, razgovarao sam sa grlicom, govorim joj, zašto bi tebe Rajko opće zvao? Ante ili on? di su, u Vinkota? baš se sjetio tebe? čudi se ona, ne, ne s Grlićom, sa grlicom, naglašavam, gleda me iskosa, sa Duhom Svetim? spušta glavu a podiže pogled, spremna je za napad, sveti duh ili propuh, a golube moj? ruga mi se, al to nije bio golub? umišljam da nešto znam na tu temu, jok, golub je plačipizda i može se pripitomiti, a grlica je oduvijek divlja i slobodna, ta je pravi Duh Sveti, sjetim se da ona ima sve sakramente osim zadnjeg, tu je na svome terenu, iako rijetko istrči pred publiku, no evo je, istina da izgledaš, s tim dugim sjedinama i neobrijan mjesecima, kao da si ispao iz takve neke priče, daješ na starijeg Isusa ali s tvorničkom greškom, rasušenog i još uvijek na križu, od svih zaboravljen u nekom davno divnom skladištu, izbaci to u hipu, zastane, uhvati daha pa nastavi, i makni se gol mokar sa ovog propuha, blesirat će te, ako već nije, a kad te čujem, čini mi se da i je.
Duh ili propuh
Cigareta je treća, kafa druga, između cigareta i šalica provukao sam se kroz tuš, sada se na balkonu sušim na lagano, nogama se podupirem o ogradu gingolavajući se na stolici, ona je otišla do dućana, „starija“ sam osoba, dakle, po donedavno vežećem – ugrožen, u većini vremena sam doma, dok propuhu prepuštam stan, godim si na balkonu, i eto ti nje, prvo na držač žica od sušila pa na ogradu, tik do mojih nogu, ne vjerujem, uopće me se ne boji, gega se na tankim nožicama, vrti glavom, koluta začudnim očima, crne perle igraju preda mnom, još ne vjerujem, otpuhnem dim put nje iz čiste pizdarije, tek da vidim reakciju, perle igraju ali perje se ne da, ne mrdam nogama koje joj ne smrde, ipak sam tek iz kade, iako nema garancije da je šampon i njima ugodan, gu gu – će ona, šutim, gu gu – ponovi ona, zabal gordeb afaklabon – ću ja, gu gu, oskefalo zebenhas lapaloteuk, gu gu, ekala bopokala zebhan, gu gu, efelok zanakohot, mora da joj je ovo zadnje zasmetalo ili sam je ubo na bolno mjesto ili sam je razočarao ili je, naprotiv, moj odgovor bio sasvim točan i s tim je konačno sve riješeno, sve u svemu, na te moje zadnje riječi biseri se udvostruče, ukoče, nestanu, pinctada margaritifera se zatvori, okrene od mene i baci se u ambis, ostanem paf, stojim i dalje paf, u pafu sam sve dok se ona ne vrati kući, je ti je Bog lipo da, grinta sa vrata pa nastavlja i dok prazni kese, razgovarao sam sa grlicom, govorim joj, zašto bi tebe Rajko opće zvao? Ante ili on? di su, u Vinkota? baš se sjetio tebe? čudi se ona, ne, ne s Grlićom, sa grlicom, naglašavam, gleda me iskosa, sa Duhom Svetim? spušta glavu a podiže pogled, spremna je za napad, sveti duh ili propuh, a golube moj? ruga mi se, al to nije bio golub? umišljam da nešto znam na tu temu, jok, golub je plačipizda i može se pripitomiti, a grlica je oduvijek divlja i slobodna, ta je pravi Duh Sveti, sjetim se da ona ima sve sakramente osim zadnjeg, tu je na svome terenu, iako rijetko istrči pred publiku, no evo je, istina da izgledaš, s tim dugim sjedinama i neobrijan mjesecima, kao da si ispao iz takve neke priče, daješ na starijeg Isusa ali s tvorničkom greškom, rasušenog i još uvijek na križu, od svih zaboravljen u nekom davno divnom skladištu, izbaci to u hipu, zastane, uhvati daha pa nastavi, i makni se gol mokar sa ovog propuha, blesirat će te, ako već nije, a kad te čujem, čini mi se da i je.