“Poljsku konjicu”, svoju knjigu pjesama o ratu, dorađujem najmanje petnaest godina. Lažem. Sve pjesme u njoj davno su dovršene, ali kad čujem na ulici, ili pročitam u knjizi, bilo riječ, bilo jezički obrt, koji su nedostajali “Poljskoj konjici”, sjetim se i pjesme koja je upravo taj začin čekala.
Nedavno, iziđem u podnevnu šetnju i prođem pored dvojice koji su sjedjeli u hladu mlade lipe. Mlađi, plav, zeljastih očiju, kaže starijemu: “Misliš đeneralno?” Potom sam se vratio kući i pjesmi “Đeneral Gvero” dopisao boldirane stihove koji su joj nedostajali:
ĐENERAL GVERO
vraća se sa Đoginog veličanstvenog pogreba
Nad otvorenim grobom cijelo srpstvo je
plakalo kao streha. Potresno je tužila Đoginica: A je li mi sam upao ili mi ga neko gurnu? Našto je đeneral ko maksum ridao:
od suza što ih je za Đogom prolio
mogao bi se nov Đogo saliti
***
Đeneral Gvero s glavom kao kamen
koji, kad bi se okrečio,
bio bi idealan za ispisivanje
Titinih imena po brdima
Đeneral Gvero strojevim korakom ______________ulazi u crkvu
salutira pred raspetim Hristom
i s prstima na štitniku đeneralske šapke
u stavu mirno sluša liturgiju
a ne skida oči s prednjepomenutog
Potom drži propovijed glasom od kojega
moral pastve postaje stabilan
ko švicarski franak. Diljem Srpstva su postale čuvene
đeneralove đeneralizacije: Nama je, grmi Gvero, direktiva!
Direktiva nam je od svetoga Save.
Konačno su Srbi došli tobe.
Očinski blago savjetuje Srblje
da jedino sebi ne oproste ništa
a svojim žrtvama da oproste sve
Iz njegovih usta riječ Srbin zvuči
kao dr ispred nečijeg imena
Jer ako si imao sreće da se rodiš u vidu Srbina
to je kao da si još u majci odbranio
doktorat na Sorboni
Uvjerava Srbe da im je u ruci ne kama nego Titina štafeta I da bi suncu bilo ispod časti grijati odozgo
kad dolje ne bi postojao Srbin
danas glavni junak svetske istorije
Da je Stihoklepac kao predsjednik
mnogo doživotniji od Josipa Broza
i da sudove o Voždu donose
isključivo sklopljenih kapaka
jer Stihoklepac je bočica s parfemom
čija se kakvoća najbolje osjeti
____kad zatvoriš oči
A poturicu Veševića Marka
kad nam pane šaka
imaću tu čast da ga ja, koji
ni vrapca nisam ubio,
ja lično, ja svojeručno,
ja kao Milan Gvero,
likvidiram iz svoga ličnog,
razume se, naoružanja*.
* Gverove riječi sam maličak izmijenio. Rekao je: “Više bi voleo uvatit poturicu Veševića no otić u Jerusolem na božji grob!“
Đeneral Gvero
“Poljsku konjicu”, svoju knjigu pjesama o ratu, dorađujem najmanje petnaest godina. Lažem. Sve pjesme u njoj davno su dovršene, ali kad čujem na ulici, ili pročitam u knjizi, bilo riječ, bilo jezički obrt, koji su nedostajali “Poljskoj konjici”, sjetim se i pjesme koja je upravo taj začin čekala.
Nedavno, iziđem u podnevnu šetnju i prođem pored dvojice koji su sjedjeli u hladu mlade lipe. Mlađi, plav, zeljastih očiju, kaže starijemu: “Misliš đeneralno?” Potom sam se vratio kući i pjesmi “Đeneral Gvero” dopisao boldirane stihove koji su joj nedostajali:
ĐENERAL GVERO
vraća se sa Đoginog veličanstvenog pogreba
Nad otvorenim grobom cijelo srpstvo je
plakalo kao streha. Potresno je tužila Đoginica:
A je li mi sam upao ili mi ga neko gurnu?
Našto je đeneral ko maksum ridao:
od suza što ih je za Đogom prolio
mogao bi se nov Đogo saliti
***
Đeneral Gvero s glavom kao kamen
koji, kad bi se okrečio,
bio bi idealan za ispisivanje
Titinih imena po brdima
Đeneral Gvero strojevim korakom
______________ulazi u crkvu
salutira pred raspetim Hristom
i s prstima na štitniku đeneralske šapke
u stavu mirno sluša liturgiju
a ne skida oči s prednjepomenutog
Potom drži propovijed glasom od kojega
moral pastve postaje stabilan
ko švicarski franak.
Diljem Srpstva su postale čuvene
đeneralove đeneralizacije:
Nama je, grmi Gvero, direktiva!
Direktiva nam je od svetoga Save.
Konačno su Srbi došli tobe.
Očinski blago savjetuje Srblje
da jedino sebi ne oproste ništa
a svojim žrtvama da oproste sve
Iz njegovih usta riječ Srbin zvuči
kao dr ispred nečijeg imena
Jer ako si imao sreće da se rodiš u vidu Srbina
to je kao da si još u majci odbranio
doktorat na Sorboni
Uvjerava Srbe da im je u ruci
ne kama nego Titina štafeta
I da bi suncu bilo ispod časti grijati odozgo
kad dolje ne bi postojao Srbin
danas glavni junak svetske istorije
Da je Stihoklepac kao predsjednik
mnogo doživotniji od Josipa Broza
i da sudove o Voždu donose
isključivo sklopljenih kapaka
jer Stihoklepac je bočica s parfemom
čija se kakvoća najbolje osjeti
____kad zatvoriš oči
A poturicu Veševića Marka
kad nam pane šaka
imaću tu čast da ga ja, koji
ni vrapca nisam ubio,
ja lično, ja svojeručno,
ja kao Milan Gvero,
likvidiram iz svoga ličnog,
razume se, naoružanja*.
* Gverove riječi sam maličak izmijenio. Rekao je: “Više bi voleo uvatit poturicu Veševića no otić u Jerusolem na božji grob!“