Kada sam imala 11 godina
Anja mi je objasnila šta je to silovanje.
Ležala sam na dečjoj gastroenterologiji
već nekoliko meseci
i jednog sam dečaka
morala udariti nogom u jaja,
znate već kako to biva
Anja mi je tada rekla: „E sad će on doći da te siluje“.
I Anja je imala 11 godina, ali je živela u drugom kraju grada,
znate već kako biva
Nisam shvatila. Anja me je gurnula na krevet, legla na mene i objasnila mi sve do tančina.
Potresena, užasnuta,
dočekah trenutak oslobođenja
i upitah je, gubeći dah: „Ali zašto?“ i Anja mi odgovori bez trunke razmišljanja: „Da budeš mirna“.
Nama Levi (20 g, Ranana, oteta u Crnu subotu, njena sudbina je neizvesna)
strašne crvene mrlje na njenoj trenerci
dok su je Hamasovci ubacivali u džip bosu
vezanih ruku.
Da, naravno da poznajem Namu.
Znam svakog od njih.
===
(32. od 251; Iz poeme „Da, znam svakog od njih//Poema o očiglednom”)
“Isus izgoni zloduha iz zloduha”, Linor Goralik (2024)
Linor Goralik (1975, Dnjepropetrovsk) – pesnikinja, prozaistkinja, prevoditeljka, vizuelna umetnica, autorka stripova, novinarka, tvorac antiratne onlajn publikacije ROAR (Glasnik antiratne i opozicione kulture). Teško je sve nabrojati, ali svaki novi projekat Linor Goralik zavređuje osobitu pažnju.
Pored ostalog, autorka je romana „Все, способные дышать дыхание“ (2019), nagrada „НОС“,„Hladna voda Venisane“, nagrada u nominaciji „Ženski likovi u delima fantastike“, romana “Bobo” (2023), te “Sveske Katarine Suvorove“ (2024).
Piše na ruskom, hebrejskom i engleskom jeziku. Od 2014. živi u Izraelu.
===
„Da, znam svakog od njih“. Ovo je svojevrstan odgovor na pitanje koje se Izraelcima nikad ne postavlja, ali koje neprestano i duboko osećam: „Da li ih poznajete? Da li znate nekog od njih?“ Počela sam da pišem ovu poemu uveče 8. juna, na dan kada su oslobođena četiri taoca, dan koji sam preplakala. Pišem je paralelno na engleskom i ruskom i njen stil odudara od meni svojstvenog izraza (tekst je narativan, ali mislim da tako mora da bude iz sasvim očiglednih razloga i otuda podnaslov „An obvious poem“/„Poema o očiglednom“. Ne znam još kako ću je završiti – za sada je tu nekoliko pesama, nekolicina imena, a biće ih 251, jer uglavnom više plačem nego što pišem dok gledam njihove portrete i čitam o njima. Ali dovršiću je, ako to Gospodu bude ugodno.“ (Linor Goralik)
Da, znam svakog od njih
Kada sam imala 11 godina
Anja mi je objasnila
šta je to silovanje.
Ležala sam na dečjoj gastroenterologiji
već nekoliko meseci
i jednog sam dečaka
morala udariti nogom u jaja,
znate već kako to biva
Anja mi je tada rekla:
„E sad će on doći da te siluje“.
I Anja je imala 11 godina,
ali je živela u drugom kraju grada,
znate već kako biva
Nisam shvatila.
Anja me je gurnula na krevet,
legla na mene
i objasnila mi sve
do tančina.
Potresena, užasnuta,
dočekah
trenutak oslobođenja
i upitah je, gubeći dah:
„Ali zašto?“
i Anja mi odgovori
bez trunke razmišljanja:
„Da budeš mirna“.
Nama Levi (20 g, Ranana,
oteta u Crnu subotu,
njena sudbina je neizvesna)
strašne crvene mrlje
na njenoj trenerci
dok su je Hamasovci
ubacivali u džip
bosu
vezanih ruku.
Da, naravno da poznajem Namu.
Znam svakog od njih.
===
(32. od 251; Iz poeme „Da, znam svakog od njih//Poema o očiglednom”)
“Isus izgoni zloduha iz zloduha”, Linor Goralik (2024)
Linor Goralik (1975, Dnjepropetrovsk) – pesnikinja, prozaistkinja, prevoditeljka, vizuelna umetnica, autorka stripova, novinarka, tvorac antiratne onlajn publikacije ROAR (Glasnik antiratne i opozicione kulture). Teško je sve nabrojati, ali svaki novi projekat Linor Goralik zavređuje osobitu pažnju.
Pored ostalog, autorka je romana „Все, способные дышать дыхание“ (2019), nagrada „НОС“, „Hladna voda Venisane“, nagrada u nominaciji „Ženski likovi u delima fantastike“, romana “Bobo” (2023), te “Sveske Katarine Suvorove“ (2024).
Piše na ruskom, hebrejskom i engleskom jeziku. Od 2014. živi u Izraelu.
===
„Da, znam svakog od njih“. Ovo je svojevrstan odgovor na pitanje koje se Izraelcima nikad ne postavlja, ali koje neprestano i duboko osećam: „Da li ih poznajete? Da li znate nekog od njih?“ Počela sam da pišem ovu poemu uveče 8. juna, na dan kada su oslobođena četiri taoca, dan koji sam preplakala. Pišem je paralelno na engleskom i ruskom i njen stil odudara od meni svojstvenog izraza (tekst je narativan, ali mislim da tako mora da bude iz sasvim očiglednih razloga i otuda podnaslov „An obvious poem“/„Poema o očiglednom“. Ne znam još kako ću je završiti – za sada je tu nekoliko pesama, nekolicina imena, a biće ih 251, jer uglavnom više plačem nego što pišem dok gledam njihove portrete i čitam o njima. Ali dovršiću je, ako to Gospodu bude ugodno.“ (Linor Goralik)
Priredila i prevela Nada Petković