Čistka gradskih stanova

Posljednji broj tjednika Nacional donosi veliki članak o raspolaganju gradskim stanovima i prostorima u vlasništvu Grada Zagreba pod naslovom: “Tomašević kreće u reviziju gradske imovine – Prosperov Novak i Rafaelić moraju iseliti iz gradskih stanova”. 

Ma, senzacionalno! Bit će da su ljudi iz kulture najveće štetočine među korisnicima gradskih stanova pa će čišćenje svakojakih nepravdi, protekcionizma i klijentelizma na tom području početi upravo od njih. Ili su se uredniku među svim imenima spomenutima u velikoj analizi lošeg gospodarenja gradskom imovinom upravo ta dvojica učinila najtraktivnijima za privlačenje čitatelja. Pa da vidimo tko su ostali. 

Kontekst i povod bavljenju ovom temom objašnjen je u prvim rečenicama članka: 

“Nakon što je Nacional prvi objavio da je eskpresno nakon potresa obnovljen oštećen državni stan od 96 četvornih metara u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici, koji od 2017. koristi Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda premijera, ponovno se u javnosti počelo raspravljati o tim kategorijama državnih i gradskih stanova. U Zagrebu se o gradskim stanovima počelo intenzivnije pričati i nakon što se uvidjelo da se Zagrepčanima koji su nakon dvaju snažnih potresa 2020. ostali bez krova nad glavom nema što ponuditi kao zamjenski smještaj.”

Prvi sugovornik kojeg navodi novinarka Tamara Borić je Željko Martijašec, pročelnik Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanjem. Od njega saznajemo da Grad Zagreb upravlja s ukupno 6662 stana, od čega mu je na raspolaganju tek 3,9 posto. Zato je nova gradska uprava počela reviziju ove problematike u kojoj će se “pročešljati ne samo gradski stanovi, već i gradski prostori koje koriste razne udruge, političke stranke i slične organizacije”. 

Navode se problemi i neregularnosti poput nelegalnog korištenja gradskog stana čak i petnaest godina, davanja u najam stanova “po političkoj podobonosti, prijateljima i rodbini, kao i zaposlenicima gradske uprave”, ili davanje protekcijom dobivenih gradskih prostora u podnajam.  

Sugovornici Nacionala bili su još i Marin Živković, predsjednik Povjerenstva za davanje stanova u najam, inače član stranke “Zagreb je naš!”, i Rada Borić iz “Nove ljevice”, zastupnica u Gradskoj skupštini i članica Povjerenstva za davanje stanova u najam. Prema njima, a to je već odavno i opći dojam najvećeg dijela javnosti, upravljanje gradskom imovinom do sada je vođeno na štetu Grada, a u korist male grupe privilegiranih i moćnih, po klijentelističkom ključu.  

Kako reče za Nacional Marin Živković, “dosadašnje raspolaganje je bilo stihijsko i često se koristilo kao jedna od poluga moći za zadovoljavanje interesa bivše garniture”. Zbog svega toga osniva se radna skupina sa zadatkom da “revidira postojeće i predloži nove odluke i politike upravljanja stanovima i poslovnim prostorima i građevinskim zemljištem u vlasništvu grada”. 

No, da čujemo onda ime još nekog uzurpatora javnih dobara koji nezaslužeo zauzima prostor potreban socijalno ugroženim i potresom obezdomljenih sugrađana. Sudeći prema članku, citirani Nacionalovi sugovornici imenom i prezimenom su žigosali samo “takozvane zaslužne građane”. Spomenuli su Slobodana Prosperova Novaka koji, navodno, godinama nije plaćao ionako simboličnu povlaštenu stanarinu i Daniela Rafaelića, kojem nakon tri godine korištenja gradskog stana najam neće biti produljen jer “nije udovoljio kriterij da uživa u gradskom stanu” te uz njih još samo jedno ime kojem je u članku posvećena jedna rečenica: “Slična je situacija i s gitaristom Petritom Çekuom kojemu isto tako, saznaje Nacional, neće biti produljen ugovor o najmu gradskog stana”.

Diskusija o članku i temi nastavljena je, kako to već biva, na društvenim mrežama. U fokusu te rasprave nije više ni premijerov čovjek Frka-Petešić, ni mulj Bandićeve ostavštine, ni sugrađani pogođeni potresom koji još uvijek čekaju obnovu i kojima grad ne može pružiti rezervni smještaj, već je bijes javnosti usmjeren na “zaslužne građane” upitne zaslužnosti. Prosperov Novak se posljednih godina podosta trudio oko vlastite omraženosti kod mnogih koji su već krenuli likovati nad njegovim skorim iseljenjem. O povjesničaru filma Rafaeliću isti uglavnom znaju da je na čelu HAVC-a naslijedio Hrvoja Hribara, pa ni za njega baš nema razumijevanja. A Petrit Çeku? A valjda ni on nije plaćao stanarinu, kažu jedni, a drugi dodaju kako su čuli da je baš tako, dok je u članku citirana Rada Borić podijelila informaciju kako je ovaj slobodni umjetnik u međuvremenu dobio posao na Muzičkoj akademiji u Grazu, pa treba vidjeti ispunjava li još uvijek uvjete za gradski stan. 

A ja mislim kako ponajprije nije u redu da ijedan od njih za reviziju i, kako se čini, već doneseno rješenje o svom stambenom pitanju sazna iz novina, kao što je, a to pouzdano znam jer sam ga nazvao i pitao, o tome saznao Petrit Çeku. Sukladno proceduri dobio je uputstva što da priloži molbi za produljenje ugovora i to je i učinio. Uz novu preporuku Gradskog ureda za kulturu priložio je i impozantan popis svojih umjetničkih aktivnosti i postignuća, uključujući i niz dobrotvornih koncerata, u proteklom razdoblju, a isto tako i potvrdu od Fine o uredno podmirenoj stanarini i režijama za dosadašnje tri godine u gradskom stanu. 

“Mislim da nisam ništa krivo napravio – Grad daje stanove u najam po preporuci nadležne institucije, Gradskog ureda za kulturu, i ja sam se prijavio i dobio. Ako ugovor ne bude produžen jer moje zasluge nisu dovoljne, ja ću to poštovati i to mi nije uvredljivo. Ali ne razumijem zašto su me morali staviti u ovakav kontest u ovom članku”, rekao mi je virtuoz kojeg život nije mazio na putu od rodnog mu Prizrena do svjetskih pozornica. Na tom putu Zagreb i neki ljudi u njemu bili su Petritu od sudbinske važnosti. A danas Petrit Çeku Zagreb i Hrvatsku, baš kao i svoju prvu domovinu Kosovo, već godinama predstavlja u svijetu kao jedan od najizvrsnijih kulturnih ambasadora, umjetnika i uopće najboljih ljudi koje imamo. Mene sada u ovoj priči najviše zanima zna li i može li se, kada zabrlja, “Možemo!” i ispričati.   

 

Branimir Pofuk 08. 02. 2022.