Drugi val epidemije nailazi između Svetog Nikole i Božića, godine 20…
Obolijevaju djeca, u pravilu jedinci između druge i sedme godine, oni koji su tek prohodali pa do predškolaca. Rijetko se dogodi, ali je zabilježeno, da se zaraze i osmogodišnjaci. Jednaka je incidencija među dječacima i djevojčicama.
Primijećeno je da su infekciji podložnija intelektualno naprednija, ali tjelesno manje razvijena djeca.
To je razlog što se u godinama nakon 20… posvuda u Americi i Europi otvaraju dječji fitness centri.
Bolest počinje visokom temperaturom, preko četrdesetjedan, halucinacijama i buncanjem. Tokom druge i treće noći gubi se govorna artikulacija, riječi prelaze u nemušti govor, u mumlanje i, u lavež.
Istovremeno traje nezaustavljiv proces fizičke transformacije.
Bolest je neizlječiva, konačni ishod predvidljiv, fatalan.
Očevi napuštaju porodice, bježe, ne mogu sve ovo podnijeti.
Bolest ljudskoga tijela, još i dječjeg, bolest je društva.
Majke ostaju same. Razgovaraju s pudlicama, pekinezerima, čivavama, izvode ih u šetnju, tepaju im, govore riječi od milošte, misle da ih nitko sa strane ne čuje. Odgovaraju im sitnim lavežom. Zaustavljeni u razvoju, vjerni.
Bolest
Drugi val epidemije nailazi između Svetog Nikole i Božića, godine 20…
Obolijevaju djeca, u pravilu jedinci između druge i sedme godine, oni koji su tek prohodali pa do predškolaca. Rijetko se dogodi, ali je zabilježeno, da se zaraze i osmogodišnjaci. Jednaka je incidencija među dječacima i djevojčicama.
Primijećeno je da su infekciji podložnija intelektualno naprednija, ali tjelesno manje razvijena djeca.
To je razlog što se u godinama nakon 20… posvuda u Americi i Europi otvaraju dječji fitness centri.
Bolest počinje visokom temperaturom, preko četrdesetjedan, halucinacijama i buncanjem. Tokom druge i treće noći gubi se govorna artikulacija, riječi prelaze u nemušti govor, u mumlanje i, u lavež.
Istovremeno traje nezaustavljiv proces fizičke transformacije.
Bolest je neizlječiva, konačni ishod predvidljiv, fatalan.
Očevi napuštaju porodice, bježe, ne mogu sve ovo podnijeti.
Bolest ljudskoga tijela, još i dječjeg, bolest je društva.
Majke ostaju same. Razgovaraju s pudlicama, pekinezerima, čivavama, izvode ih u šetnju, tepaju im, govore riječi od milošte, misle da ih nitko sa strane ne čuje. Odgovaraju im sitnim lavežom. Zaustavljeni u razvoju, vjerni.