Biciklist

S kruhom pod rukom prelazi most po kojem danju i noću pucaju snajperisti. Osvajači medalja sa svjetskih prvenstava u streljaštvu, muškarci i žene ledenih srca, osvetnici i očajnici, pucali su na svakoga tko bi naišao, i ubijali, ravno u srce ili u glavu.

Jedino na njega, mršavog šezdesetogodišnjaka, sijedih brčića, u sivom kancelarijskom odijelu, s dvije šarene štipalice na nogavicama, dok uspravan, s kruhom pod rukom, lagano pedalira na drugu stranu, svakoga dana oko pola četiri, ne opali nitko.

Strah, praznovjerica, kako pucati u biciklista s kruhom pod rukom, ili dojam da taj čovjek nije iz ovoga vremena, i da se ne može pucati u prošlost ili u neko paralelno vrijeme, što god od toga bilo, ostaje da već dva i pol mjeseca, drugoga ratnog ljeta, prelazi on most, posjećuje dementnu sestru, u strahu je da će ga ona zaboraviti, a pod rukom mu maketa kruha, načinjena od stiropora. Uzeo ju je još prvoga mjeseca rata iz razbijenog izloga pekarnice. Znao je da će nečemu poslužiti.

A što će stiroporna vekna u izlogu ako u pekarnici više nema kruha.

Miljenko Jergović 11. 07. 2022.