Bezazleni janjci

Gordani K., Dodi, koja mi je drug
(Drugačija pjesma od onih kakve obično pišem)

Govoriš kako se ne plašiš smrti
I da su anđeli uz tvoje rame
Dok pramenove kose češljaš
Boje ječmene slame.

I opet smijeh i opet radost u glasu
I budna sanjaš, kažeš mi,
Da mlade srne
U tvojoj bašti pasu.

Vidiš ih iz svoje spavaće sobe
Dok odgoniš pospane niti noći
I slutiš danonoćno da će po tebe
Zlatne kočije doći.

Djevojčica si u tijelu vremešne žene
Ja čujem noću kad sve utihne
Da u bunilu snova
Ponekad pomeneš mene.

A sada spavaj, spavaj, spavaj
Tvoje jutro tek dolazi
I onaj što će te za ruku povesti
Niz merdevine od paučine
Sa neba polako silazi

I kuca bešumno na tvoja vrata
Sav je u bijelom ruhu i mlad,
Umjesto riječi na usnama mu
Pčelinjeg meda slad.

Možda i nismo živjeli
Možda je sve ovo igra Neba,
Jesmo li prevareni u Kosmosu
Ili to tako treba?!