Obogatio se na prevelikoj ljudskoj potrebi za pravdom, sretno se oženio, sagradio kuću, rodile mu se četiri kćeri, a da sinove nikad nije ni poželio, i na kraju, kad je trebalo poživjeti, razbolje se od neke bolesti za koju mu doktor reče da nimalo neće boljeti, samo će mu potkratiti život, i umrijet će za šest mjeseci.
Otišao je drugom doktoru, i od njega ču da je prvi pogriješio – uvijek drugi doktor kaže da je prvi pogriješio – i da neće biti šest, nego će biti tri mjeseca. I neće boljeti.
Medicina tu ne može ništa, rekli su obojica.
On da će kupiti, ali se nema što, da će platiti, ali se nema čime. Nego je tako kako jest.
Ne bi druge, nego ode daleko, pa bi da kaže, a ono ga prekinu: sve se zna, ne moraš govoriti!, pa ima li mi života?, upita, ima kako ga ne bi bilo, odgovorilo mu prije nego što je do kraja stigao upitati.
Evo kako ti je, reklo mu, nestat će bolesti, u zdravlju ćeš uhvatiti šezdesetu, sedamdesetu, osamdesetu, ali nećeš biti advokat, niti će biti da si to ikad bio, nego ćeš čistiti ulice. I s istom ovom ženom i iste četiri kćeri živjet ćeš u limenoj garaži, tako da će vam zimi biti zima, a ljeti će vam biti vruće. I bit ćete gladni taman onoliko koliko je red i običaj da obitelji čistača ulica budu gladne. A ti najbolje znaš koliko je to.
Reklo mu je tako, a on se obveseli, jer ga je upravo stigla najljepša vijest u životu.
Kući se vrati, izgrli ženu i kćeri, sjede u fotelju, nali si viski, zapali kubansku cigaru.
Bajka
Obogatio se na prevelikoj ljudskoj potrebi za pravdom, sretno se oženio, sagradio kuću, rodile mu se četiri kćeri, a da sinove nikad nije ni poželio, i na kraju, kad je trebalo poživjeti, razbolje se od neke bolesti za koju mu doktor reče da nimalo neće boljeti, samo će mu potkratiti život, i umrijet će za šest mjeseci.
Otišao je drugom doktoru, i od njega ču da je prvi pogriješio – uvijek drugi doktor kaže da je prvi pogriješio – i da neće biti šest, nego će biti tri mjeseca. I neće boljeti.
Medicina tu ne može ništa, rekli su obojica.
On da će kupiti, ali se nema što, da će platiti, ali se nema čime. Nego je tako kako jest.
Ne bi druge, nego ode daleko, pa bi da kaže, a ono ga prekinu: sve se zna, ne moraš govoriti!, pa ima li mi života?, upita, ima kako ga ne bi bilo, odgovorilo mu prije nego što je do kraja stigao upitati.
Evo kako ti je, reklo mu, nestat će bolesti, u zdravlju ćeš uhvatiti šezdesetu, sedamdesetu, osamdesetu, ali nećeš biti advokat, niti će biti da si to ikad bio, nego ćeš čistiti ulice. I s istom ovom ženom i iste četiri kćeri živjet ćeš u limenoj garaži, tako da će vam zimi biti zima, a ljeti će vam biti vruće. I bit ćete gladni taman onoliko koliko je red i običaj da obitelji čistača ulica budu gladne. A ti najbolje znaš koliko je to.
Reklo mu je tako, a on se obveseli, jer ga je upravo stigla najljepša vijest u životu.
Kući se vrati, izgrli ženu i kćeri, sjede u fotelju, nali si viski, zapali kubansku cigaru.
I dva mjeseca kasnije prebogat umrje.