___________Čitajući pjesmu Gurđijev Srđana Sekulića
Uzeo me za ruku taj starac zvani Hipnos i poveo uza strmu kamenitu obalu. Možeš me zvati i Somnus, šapnuo je, samo se nemoj nenadano otrgnuti iz toga što misliš da je moja ruka i strovaliti u provaliju koja dijeli moje i tvoje vrijeme.
Dolje duboko žuborila je rijeka, gore se čuo lak lepet anđeoskih krila.
Na vrhu nas čeka, žuborio je i starčev glas, grad sazidan od toplom rukom tesanog kamena, Nadsvođen modrom vedrinom noćnog neba, ušuškan dahom već zamorenih vjetrova s mirisima Istoka, Zapada, Sjevera i Juga. U njemu stoluju vladari carstava u kojima su tvoji preci patenički nosili kamenje za nove dvorce i gradove, ne znajući često kad omrknu u jednom u kom će se carstvu probuditi.
Starčeva ruka ispusti moju i po znojnim dlanovima zahujaše vjetrovi sa ledenim dahom vijekova.
Probudih se na ruševinama uraslim u pavit i ostrugu, prekrivenim zelenkastom mahovinom.
Protrljah oči i u pogled mi uskoči sedefast kameni prag, u čijoj glatkoći simfonijski zašumi polifonija nebrojenih stopala.
Podigoh svjedoka koji pamti noge pradjedova mojih pradjedova i pradjedova njihovih pradjedova.
Ispod praga, kao da me tu čekala od Postanja, osmijehnu mi se zmija čuvarkuća.
Pod pragom čuvarkuća
________
___________Čitajući pjesmu Gurđijev Srđana Sekulića
Uzeo me za ruku taj starac zvani Hipnos
i poveo uza strmu kamenitu obalu.
Možeš me zvati i Somnus, šapnuo je,
samo se nemoj nenadano otrgnuti
iz toga što misliš da je moja ruka
i strovaliti u provaliju
koja dijeli moje i tvoje vrijeme.
Dolje duboko žuborila je rijeka,
gore se čuo lak lepet anđeoskih krila.
Na vrhu nas čeka, žuborio je i starčev glas,
grad sazidan od toplom rukom tesanog kamena,
Nadsvođen modrom vedrinom noćnog neba,
ušuškan dahom već zamorenih vjetrova
s mirisima Istoka, Zapada, Sjevera i Juga.
U njemu stoluju vladari carstava
u kojima su tvoji preci patenički nosili
kamenje za nove dvorce i gradove,
ne znajući često kad omrknu u jednom
u kom će se carstvu probuditi.
Starčeva ruka ispusti moju
i po znojnim dlanovima zahujaše
vjetrovi sa ledenim dahom vijekova.
Probudih se na ruševinama
uraslim u pavit i ostrugu,
prekrivenim zelenkastom mahovinom.
Protrljah oči i u pogled mi uskoči
sedefast kameni prag,
u čijoj glatkoći simfonijski zašumi
polifonija nebrojenih stopala.
Podigoh svjedoka koji pamti noge
pradjedova mojih pradjedova
i pradjedova njihovih pradjedova.
Ispod praga, kao da me tu čekala od Postanja,
osmijehnu mi se zmija čuvarkuća.