Amy Winehouse u 28. je godini umrla od droge i alkohola. Na sceni je bila samo osam godina, snimila tek dva albuma, a ostat će upamćena kao jedna od najvećih pjevačica našeg doba. Toliko je bila talentirana. Njezina sreća bila je u tome da je u vrlo kratkom vremenu uspjela učiniti da njezine pjesme zablistaju punim sjajem. Njezina nesreća bila je to što je živjela u Londonu pred očima britanskih tabloida. Njihovim urednicima, od kojih je većina danas pod policijskim istragama zbog prisluškivanja, njezina glazba nije značila ništa. Progonili su je u stopu i izborom fotografija i skandaloznih naslova na svojim stranicama pretvorili je u dežurno čudovište. To što je, za razliku od mnogih njihovih meta, imala jako pokriće, samo ju je činilo pogodnijom za dulje eksploatiranje.
Tekstovi koji je ispraćaju nakon što je u subotu pronađena mrtva u svom stanu u Camdenu nužno su mješavina divljenja nekim od najljepših pjesama koje smo čuli i lamentiranja o samouništenju kojemu smo svjedočili.
Amy Winehouse otkrili smo 2003. kad je objavila debitantski album Frank. Već prva pjesma, “Stronger Than Me”, najavila je da se događa nešto značajno. Producirala je album sa Salaamom Remijem, Jimmyjem Hogarthom i Mattom Roweom i nazvan je “frank” kao iskreno, jer su takve bile pjesme. Djevojka je pjevala s dušom, velikim tamnim glasom punim bolne ironije, a njezine su riječi zvučale istinito. Naše priče o sponzorušama, o prevari, glupim uletima, usamljenosti i vječnoj potrebi za bliskošću i slobodom, o ranjivosti, dobile su retro soul zvuk koji im je nedostajao. “Fuck me Pumps”, “In My Bed”, “Take The Box”, “You Sent Me Flying”… svaki singl s tog albuma govorio je nešto što smo znali i osjećali, a nitko nam još nije otpjevao. Sve su te pjesme postale evergreeni.
U jednom od prvih intervjua koje je dala, na BBC-jevoj web stranici na kojoj su predstavljali nove talente, Amy je objasnila da je odrasla s glazbom. Njezin otac, londonski taksist i jazz entuzijast, učinio je sve da razvije Amyn dar. Odmalena je išla na gaže, pjevala s jazzerima i komponirala. U tom je intervjuu tvrdila da se ne smatra osobito nadarenom, već da naprosto treba određenu vrstu glazbe, ali je nigdje ne može pronaći pa je pravi sama.
Amy Jade Winehouse rođena je 14. rujna 1983. u dobrostojećem sjevernom dijelu Londona, Southgateu. Glazbu je učila od osme godine u prestižnoj umjetničkoj školi Susi Earnshaw i već je sa 10 godina s najboljom prijateljicom osnovala rap band. Njezin talent svi su oko nje shvaćali ozbiljno. U osmom razredu već je komponirala. Prvi ugovor, s kampanijom Island/Universal, dobila je kad im je njezin bivši dečko poslao snimku na kojoj Amy pjeva s jazz bendom, a ubrzo je s kućom EMI sklopila ugovor za album. “Frank” je nominiran za nagradu Mercury, dobio je britansku nagradu Ivor Novello za tekst pjesme “Stronger Than Me”, a Amy je postala zvijezda, iako još nije bila ni blizu svjetskoj slavi koju joj je 2006. donio drugi album “Back to Black”. Na njemu je također surađivala s Remijem, ali album je dobio i ruku producenta Marka Ronsona koji ga je pretvorio u sočni svjetski hit, a publika je ponovno pozlatila svaku pjesmu. Iduća godina bila je presudna. Amy je bila najveća senzacija, svi su njezini termini za nastupe bili bukirani, kritičari su joj pjevali ode.
U veljači 2007. na Brit Awards je proglašena najboljom glazbenicom, MTV Europe u studenom ju je proglasio umjetnicom godine, kasnije je osvojila Grammy, a život joj se počeo raspadati. Amyna ovisnost o alkoholu i drogi razokrivena je već s promocijom albuma “Back To Black”, kad je u Charlotte Church Show na britanskom Channel 4 došla potpuno pijana. Tabloidi je nisu ostavljali na miru.
Najproblematičnija točka njezina života bila je fatalna veza s Blakeom Fielder-Civilom. On je loš frajer, nasilan i beskoristan, ali Amy je bila luda za njim. Stalno su prekidali i vraćali se jedno drugome, a kad bi bili skupa, nikad se nisu trijeznili. Amyn otac i javno je tražio od kćeri da ostavi Blakea. Ona se, pak, potajno udala za njega u Miamiju 2007. uživajući u uspjehu albuma “Back To Black”, koji je inspirirao upravo jedan od njihovih prekida. Razveli su se nakon dvije godine, u kojima je Amy stajala uz supruga u svim nevoljama koje je izazivao.
Nakon razvoda započela je prvo od svoja četiri odvikavanja. Treće je izgledalo kao uspješno, ali onda je ponovno srela Blakea i počela se drogirati više nego ikad. Kad joj se dalo govoriti o tome, bila je prilično otvorena i o drogiranju, i o sklonosti samoranjavanju i poremećajima prehrane. Bila je emocionalna bomba, zločesta djevojka dobrog srca.
Uz pop klasik, po kojemu je nazvan album “Back To Black”, na ploči je i pjesma “Rehab” koja govori o Amynoj ovisnosti, s puno autoironije, njezinim uobičajenim oružjem protiv patnje. Amy je vrijeđalo to što se svaki njezin nastup najavljuje kao događaj visokog rizika, ali nije se mogla othrvati drogi. Pamte se mnogi senzacionalni nastupi, kojih se publika i danas sjeća, kao onaj na dodjeli Mercuryja 2007., ali i drugačije situacije, kao na festivalu u Glastonburyju, kad je udarila čovjeka jer ju je pokušao dotaknuti, ili kad je prebila plesačicu na humanitarnom balu u Londonu. Jednom je, za vrijeme intervjua za američki časopis Spin, krhotinom ogledala urezala Blakeovo ime u trbuh. Novinari nisu mogli doći sebi.
Potražnja za Amynim nastupima od 2006. nije se smanjila, ali već je 2008. postalo jasno da definitivno neće moći držati ritam. Dijagnosticiran joj je emfizem i izgubila je kredit kod kritičara, počeli su je uništavati nakon upropaštenih nastupa. Amyna majka Janis novinarima je rekla kako je, kad je posljednji put vidjela kćer, 24 sata prije nego su je našli, shvatila da je njezina smrt “samo pitanje vremena”. Još je prije tri godine, u intervjuu koji je bilo mučno čitati, otkrila užas roditelja koji gubi bitku za svoje dijete. Tada je rekla da se neće iznenaditi ako njezina kći umre prije vremena. “Jasno mi je da bi mi kći mogla umrijeti za godinu dana. Gledam kako se polako ubija i pomirila sam se sa smrću. Skupila sam dovoljno snage da je pitam na kojem groblju želi da je pokopamo jer droga će je srediti ako ostane na ovom putu. Kao da gledate prometnu nesreću kad netko tako odbacuje sav dar koji ima.”
U lanjskom intervjuu Harper’s Bazaaru Amy je također bila mirna. Na pitanje ima li još neostvarenih ambicija, odgovorila je: “Ne! Da sutra umrem, umrla bih kao sretna cura”. Tada je već bila u vezi s redateljem Ragom Travissom, za koju su se njezini roditelji i prijatelji ponadali da bi joj mogla spasiti život. Traviss je, navodno, očajnički želio spasiti Amy. Zbog njega se prijavila na posljednje odvikavanje u kliniku Priory, zbog čega je odgođena promocija njenog trećeg albuma, i počela se tiho vraćati glazbi, manjim nastupima organiziranima prošle godine koji su je ohrabrili za povratničku turneju po Europi.
Amy je mogla naslutiti da nešto nije u redu još lani kad je zaprosila Travissa, a on ju je odbio. Ostavio ju je prije nekoliko mjeseci, jer je prekršila tko zna koje obećanje po redu i opet se počela drogirati. Amyni susjedi iz Camdena, koji su se redovno družili s njom u pubu koji je otvorila u kvartu, tvrde da ju je Travissovo odbacivanje gurnulo u smrt. Kažu da je bila shrvana i da je, kad je shvatila da ju on definitivno ostavlja, prekinula liječenje i počela se drogirati kao netko tko se želi ubiti.
Našli su je mrtvu u subotu ujutro. Upravo kako je i htjela, nikad nije postala žrtva. Industrija je nikad nije ni pokušala stvarno ugurati u svoje kalupe. Radila je što je htjela, pjevala što voli. Imali su nespornu globalnu zvijezdu, jednu od rijetkih koja je mogla spojiti ozbiljnu umjetnost s golemim komercijalnim uspjehom, ljubav publike i respekt kritičara. Amy Winehouse je stvorila novi model, vratila talent kao imperativ među pop zvijezde i time otvorila put za novu vrstu mladih glazbenica, pa su uskoro stigle Adele, Lilly Allen, Katy Perry i mnoge druge koje bi stale pod Amyn stih “I told you I was trouble”.
Tragično je da je umrla tako mlada, puno gubimo što nam više neće pisati pjesme, ali s Amy se ionako nikad ništa nije mjerilo našim racionalnim građanskim okvirima. Bila je super i baš smo sretni što nam je pjevala i ovoliko.
Amy Winehouse (1983 – 2011)
Amy Winehouse u 28. je godini umrla od droge i alkohola. Na sceni je bila samo osam godina, snimila tek dva albuma, a ostat će upamćena kao jedna od najvećih pjevačica našeg doba. Toliko je bila talentirana. Njezina sreća bila je u tome da je u vrlo kratkom vremenu uspjela učiniti da njezine pjesme zablistaju punim sjajem. Njezina nesreća bila je to što je živjela u Londonu pred očima britanskih tabloida. Njihovim urednicima, od kojih je većina danas pod policijskim istragama zbog prisluškivanja, njezina glazba nije značila ništa. Progonili su je u stopu i izborom fotografija i skandaloznih naslova na svojim stranicama pretvorili je u dežurno čudovište. To što je, za razliku od mnogih njihovih meta, imala jako pokriće, samo ju je činilo pogodnijom za dulje eksploatiranje.
Tekstovi koji je ispraćaju nakon što je u subotu pronađena mrtva u svom stanu u Camdenu nužno su mješavina divljenja nekim od najljepših pjesama koje smo čuli i lamentiranja o samouništenju kojemu smo svjedočili.
Amy Winehouse otkrili smo 2003. kad je objavila debitantski album Frank. Već prva pjesma, “Stronger Than Me”, najavila je da se događa nešto značajno. Producirala je album sa Salaamom Remijem, Jimmyjem Hogarthom i Mattom Roweom i nazvan je “frank” kao iskreno, jer su takve bile pjesme. Djevojka je pjevala s dušom, velikim tamnim glasom punim bolne ironije, a njezine su riječi zvučale istinito. Naše priče o sponzorušama, o prevari, glupim uletima, usamljenosti i vječnoj potrebi za bliskošću i slobodom, o ranjivosti, dobile su retro soul zvuk koji im je nedostajao. “Fuck me Pumps”, “In My Bed”, “Take The Box”, “You Sent Me Flying”… svaki singl s tog albuma govorio je nešto što smo znali i osjećali, a nitko nam još nije otpjevao. Sve su te pjesme postale evergreeni.
U jednom od prvih intervjua koje je dala, na BBC-jevoj web stranici na kojoj su predstavljali nove talente, Amy je objasnila da je odrasla s glazbom. Njezin otac, londonski taksist i jazz entuzijast, učinio je sve da razvije Amyn dar. Odmalena je išla na gaže, pjevala s jazzerima i komponirala. U tom je intervjuu tvrdila da se ne smatra osobito nadarenom, već da naprosto treba određenu vrstu glazbe, ali je nigdje ne može pronaći pa je pravi sama.
Amy Jade Winehouse rođena je 14. rujna 1983. u dobrostojećem sjevernom dijelu Londona, Southgateu. Glazbu je učila od osme godine u prestižnoj umjetničkoj školi Susi Earnshaw i već je sa 10 godina s najboljom prijateljicom osnovala rap band. Njezin talent svi su oko nje shvaćali ozbiljno. U osmom razredu već je komponirala. Prvi ugovor, s kampanijom Island/Universal, dobila je kad im je njezin bivši dečko poslao snimku na kojoj Amy pjeva s jazz bendom, a ubrzo je s kućom EMI sklopila ugovor za album. “Frank” je nominiran za nagradu Mercury, dobio je britansku nagradu Ivor Novello za tekst pjesme “Stronger Than Me”, a Amy je postala zvijezda, iako još nije bila ni blizu svjetskoj slavi koju joj je 2006. donio drugi album “Back to Black”. Na njemu je također surađivala s Remijem, ali album je dobio i ruku producenta Marka Ronsona koji ga je pretvorio u sočni svjetski hit, a publika je ponovno pozlatila svaku pjesmu. Iduća godina bila je presudna. Amy je bila najveća senzacija, svi su njezini termini za nastupe bili bukirani, kritičari su joj pjevali ode.
U veljači 2007. na Brit Awards je proglašena najboljom glazbenicom, MTV Europe u studenom ju je proglasio umjetnicom godine, kasnije je osvojila Grammy, a život joj se počeo raspadati. Amyna ovisnost o alkoholu i drogi razokrivena je već s promocijom albuma “Back To Black”, kad je u Charlotte Church Show na britanskom Channel 4 došla potpuno pijana. Tabloidi je nisu ostavljali na miru.
Najproblematičnija točka njezina života bila je fatalna veza s Blakeom Fielder-Civilom. On je loš frajer, nasilan i beskoristan, ali Amy je bila luda za njim. Stalno su prekidali i vraćali se jedno drugome, a kad bi bili skupa, nikad se nisu trijeznili. Amyn otac i javno je tražio od kćeri da ostavi Blakea. Ona se, pak, potajno udala za njega u Miamiju 2007. uživajući u uspjehu albuma “Back To Black”, koji je inspirirao upravo jedan od njihovih prekida. Razveli su se nakon dvije godine, u kojima je Amy stajala uz supruga u svim nevoljama koje je izazivao.
Nakon razvoda započela je prvo od svoja četiri odvikavanja. Treće je izgledalo kao uspješno, ali onda je ponovno srela Blakea i počela se drogirati više nego ikad. Kad joj se dalo govoriti o tome, bila je prilično otvorena i o drogiranju, i o sklonosti samoranjavanju i poremećajima prehrane. Bila je emocionalna bomba, zločesta djevojka dobrog srca.
Uz pop klasik, po kojemu je nazvan album “Back To Black”, na ploči je i pjesma “Rehab” koja govori o Amynoj ovisnosti, s puno autoironije, njezinim uobičajenim oružjem protiv patnje. Amy je vrijeđalo to što se svaki njezin nastup najavljuje kao događaj visokog rizika, ali nije se mogla othrvati drogi. Pamte se mnogi senzacionalni nastupi, kojih se publika i danas sjeća, kao onaj na dodjeli Mercuryja 2007., ali i drugačije situacije, kao na festivalu u Glastonburyju, kad je udarila čovjeka jer ju je pokušao dotaknuti, ili kad je prebila plesačicu na humanitarnom balu u Londonu. Jednom je, za vrijeme intervjua za američki časopis Spin, krhotinom ogledala urezala Blakeovo ime u trbuh. Novinari nisu mogli doći sebi.
Potražnja za Amynim nastupima od 2006. nije se smanjila, ali već je 2008. postalo jasno da definitivno neće moći držati ritam. Dijagnosticiran joj je emfizem i izgubila je kredit kod kritičara, počeli su je uništavati nakon upropaštenih nastupa. Amyna majka Janis novinarima je rekla kako je, kad je posljednji put vidjela kćer, 24 sata prije nego su je našli, shvatila da je njezina smrt “samo pitanje vremena”. Još je prije tri godine, u intervjuu koji je bilo mučno čitati, otkrila užas roditelja koji gubi bitku za svoje dijete. Tada je rekla da se neće iznenaditi ako njezina kći umre prije vremena. “Jasno mi je da bi mi kći mogla umrijeti za godinu dana. Gledam kako se polako ubija i pomirila sam se sa smrću. Skupila sam dovoljno snage da je pitam na kojem groblju želi da je pokopamo jer droga će je srediti ako ostane na ovom putu. Kao da gledate prometnu nesreću kad netko tako odbacuje sav dar koji ima.”
U lanjskom intervjuu Harper’s Bazaaru Amy je također bila mirna. Na pitanje ima li još neostvarenih ambicija, odgovorila je: “Ne! Da sutra umrem, umrla bih kao sretna cura”. Tada je već bila u vezi s redateljem Ragom Travissom, za koju su se njezini roditelji i prijatelji ponadali da bi joj mogla spasiti život. Traviss je, navodno, očajnički želio spasiti Amy. Zbog njega se prijavila na posljednje odvikavanje u kliniku Priory, zbog čega je odgođena promocija njenog trećeg albuma, i počela se tiho vraćati glazbi, manjim nastupima organiziranima prošle godine koji su je ohrabrili za povratničku turneju po Europi.
Amy je mogla naslutiti da nešto nije u redu još lani kad je zaprosila Travissa, a on ju je odbio. Ostavio ju je prije nekoliko mjeseci, jer je prekršila tko zna koje obećanje po redu i opet se počela drogirati. Amyni susjedi iz Camdena, koji su se redovno družili s njom u pubu koji je otvorila u kvartu, tvrde da ju je Travissovo odbacivanje gurnulo u smrt. Kažu da je bila shrvana i da je, kad je shvatila da ju on definitivno ostavlja, prekinula liječenje i počela se drogirati kao netko tko se želi ubiti.
Našli su je mrtvu u subotu ujutro. Upravo kako je i htjela, nikad nije postala žrtva. Industrija je nikad nije ni pokušala stvarno ugurati u svoje kalupe. Radila je što je htjela, pjevala što voli. Imali su nespornu globalnu zvijezdu, jednu od rijetkih koja je mogla spojiti ozbiljnu umjetnost s golemim komercijalnim uspjehom, ljubav publike i respekt kritičara. Amy Winehouse je stvorila novi model, vratila talent kao imperativ među pop zvijezde i time otvorila put za novu vrstu mladih glazbenica, pa su uskoro stigle Adele, Lilly Allen, Katy Perry i mnoge druge koje bi stale pod Amyn stih “I told you I was trouble”.
Tragično je da je umrla tako mlada, puno gubimo što nam više neće pisati pjesme, ali s Amy se ionako nikad ništa nije mjerilo našim racionalnim građanskim okvirima. Bila je super i baš smo sretni što nam je pjevala i ovoliko.