Još duža bi bila priča o njegovu podrijetlu: po ocu je bio jedno, a po majci drugo. Ali ni ono što je bio po ocu nije bilo to, jer je po očevu ocu bio treće, a po očevoj majci četvrto. Ni ono što je po majci bio nije sasvim bio, jer je po majčinom ocu bio peto i šesto, a po njezinom ocu sedmo i osmo.
Živio je tamo gdje bi se zatekao. Ljubazan i svakome jednako tuđ, o svemu se moglo s njime razgovarati.
Poslali su ga da jednim i drugima protumači zašto je mir bolji od rata.
Obukao je svečano odijelo u kojem je zadnji put išao na operu Carmen. Glavnu ulogu pjevala je djevojka koja je u opsađenom gradu ostala bez obje noge.
U vijećnici čekale su ga s dviju strana stola dvije zaraćene strane.
– Rat je rđav! – htio je početi oštro, pa svoje riječi potvrditi visoko uzdignutom desnicom, kažiprstom uperenim u strop.
Ali su mu popucali konci pod pazuhom.
– Mir je uvijek bolji! – snažno je stisnuo laktove uz rebra, kad je osjetio da mu pucaju konci na hlačama.
Dok je govorio o tome da su svi ljudi braća i da su naši nesporazumi sitni prema svemiru, osjetio je kako mu se rašivaju svi šavovi na svečanom odijelu i da je to nezaustavljivo.
Zaraćeni, jedni i drugi, u čudu su gledali kako mu otpada jedan, pa drugi rukav. On ih, ne prestajući svoj govor o miru, kupi i gura u džepove, ali i džepovi otpadaju, pa nogavice, prednja i stražnja strana sakoa, on dijelove svog odijela sprema u aktovku s već pripremljenim dokumentima o primirju i ostaje u košulji i u starinskim bijelim gaćama.
Zatim se rašivaju košulja i gaće.
– Mama! – zavapi usred rečenice.
Dugo su tako stajali, nadvijeni nad bešiku, i ramenima se nijemo doticali, zaraćeni pregovarači. Gledali su u tek rođeno djetešce, tu gdje je do maloprije sjedio ambasador, i ništa im nije bilo jasno.
Onda je jedan otvorio onu aktovku, i iz nje krenuo vaditi njegove rukave, nogavice, džepove…
Naglo su se porazmicali.
I opet su jedni drugima postali neprijatelji.
Pregovori su propali.
Kafekuharica dugo je čekala hoće li netko doći po ambasadora. Ili da se nešto drugo dogodi.
Ambasador
Bila bi duga priča zašto se nikada nije ženio.
Još duža bi bila priča o njegovu podrijetlu: po ocu je bio jedno, a po majci drugo. Ali ni ono što je bio po ocu nije bilo to, jer je po očevu ocu bio treće, a po očevoj majci četvrto. Ni ono što je po majci bio nije sasvim bio, jer je po majčinom ocu bio peto i šesto, a po njezinom ocu sedmo i osmo.
Živio je tamo gdje bi se zatekao. Ljubazan i svakome jednako tuđ, o svemu se moglo s njime razgovarati.
Poslali su ga da jednim i drugima protumači zašto je mir bolji od rata.
Obukao je svečano odijelo u kojem je zadnji put išao na operu Carmen. Glavnu ulogu pjevala je djevojka koja je u opsađenom gradu ostala bez obje noge.
U vijećnici čekale su ga s dviju strana stola dvije zaraćene strane.
– Rat je rđav! – htio je početi oštro, pa svoje riječi potvrditi visoko uzdignutom desnicom, kažiprstom uperenim u strop.
Ali su mu popucali konci pod pazuhom.
– Mir je uvijek bolji! – snažno je stisnuo laktove uz rebra, kad je osjetio da mu pucaju konci na hlačama.
Dok je govorio o tome da su svi ljudi braća i da su naši nesporazumi sitni prema svemiru, osjetio je kako mu se rašivaju svi šavovi na svečanom odijelu i da je to nezaustavljivo.
Zaraćeni, jedni i drugi, u čudu su gledali kako mu otpada jedan, pa drugi rukav. On ih, ne prestajući svoj govor o miru, kupi i gura u džepove, ali i džepovi otpadaju, pa nogavice, prednja i stražnja strana sakoa, on dijelove svog odijela sprema u aktovku s već pripremljenim dokumentima o primirju i ostaje u košulji i u starinskim bijelim gaćama.
Zatim se rašivaju košulja i gaće.
– Mama! – zavapi usred rečenice.
Dugo su tako stajali, nadvijeni nad bešiku, i ramenima se nijemo doticali, zaraćeni pregovarači. Gledali su u tek rođeno djetešce, tu gdje je do maloprije sjedio ambasador, i ništa im nije bilo jasno.
Onda je jedan otvorio onu aktovku, i iz nje krenuo vaditi njegove rukave, nogavice, džepove…
Naglo su se porazmicali.
I opet su jedni drugima postali neprijatelji.
Pregovori su propali.
Kafekuharica dugo je čekala hoće li netko doći po ambasadora. Ili da se nešto drugo dogodi.