hrvati su srbi rimske vjere, hrvati su samo pogrešni srbi, tvrdi akademik stjepan babić u mišljevini pod nazivom “kako se hrvatski kaže tepsija?” objavljenoj u 47. broju časopisa jezik, čime prozirno afirmira na plići način isto ono što, recimo, šešelj tvrdi u bestseleru “rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije”. babić do ovoga otkrića dolazi planiranom epilepsijom na molbu jednog stručnjaka koji piše kuharicu (!) a nikako ne može upotrijebiti riječ tepsija jer je to, opravdano strahujem, srpska riječ turske vjere. i sozercava tako naš babić logos duboki u šetnji namom kad tamo vidi porculansku tepsiju koja se zove pekač, sve ovo piše u tekstu, riječ koju zatim pronalazi u rečniku matice srpske gdje piše da je ona pokrajinska što zatim provjerava u akademijinom rječniku a tamo “reč ta živi u sremu, u narodu, osobito je rado koriste srbi rimske vere, tzv. šokci” pa zaključuje: “odgovor je jasan i jednoznačan: tko želi znati kako se hrvatski kaže tepsija sada zna: pekač, jer ‘srbi rimske vere’, to su hrvati!”
u nastojanju da odsrbi jednu riječ za potrebe pisanja kuharice naš je kivi-akademik, kako je mandić zvao aralicu a ja ne vidim razlog da to ne postane ime štićene vrste, posrbio cijeli jedan narod. ima li šta bolje od kroničnog manjka joda u organizmu?
tepsija se, da zaključim, na hrvatskom kaže tepsija. evo jedne dokazne pjesme meni u prilog a tepsiji u slavu.
Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj
Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj I donese grčku tepsiju i po tijelu Rane.
Žene mu rekoše da mu tepsija Iz Grčke ne valja, jer je plitka.
Mi mu rekosmo da mu ni rane Iz Grčke ne valjaju, jer su plitke.
Rekosmo mu: Mi bismo ti kod kuće zadali dublje Rane.
________________Ćamil Sijarić
II
uostalom, zašto najvećeg higijenskog tehničara našeg jezika zanima kako se na kliničkom hrvatskom kaže baš tepsija a ne, recimo, tambura koju je, kao što znamo iz knjige postanka, bog stvorio osmoga dana odmah na sabajle pa je dao hrvatima od požege do županje sve do vukovara da na njima škripe do sudnjega dana? pa zato što je tepsija turcizam egzemplarni a turcizam se na babićevom jeziku hrvatskom kaže srbizam.
tambura potječe od tanbura, žičanog instrumenta koji se pojavo u mezopotamiji za vrijeme akadskog carstva u trećem tisućljeću prije krista, hrvata, srba, tepsije i babića a ključna je kost u kulturi naroda koji danas žive u iranu, indiji, kurdistanu, armeniji, afganistanu, azerbejdžanu, pakistanu, turskoj, tadžikistanu, kazahstanu i uzbekistanu. koga zanimaju ti sonorni pragovi dionizijski na ovome linku neka se utješi: https://www.youtube.com/watch?v=cIMKJ43TFLs
p.s. jedan plemeniti i definirani gospodin upozorio me s pravom da moja privatna aneksija ćamila sijarića može kod jednog dijela bošnjačke javnosti izazvati ozbiljne alergijske reakcije i upalne procese. član sam samo svoje sobice uz kuhinju i ne treba mi ćamil sijarić da od njega pravim nacionalnu književnu štalu nego da mi privatno bude lijepo. istovremeno, u pjesmi dođe naš ratnik ja ne vidim drugi jezik osim ovog koji zovem svojim i tvojim imenom. garava je, putnici na zemlji, priroda jezika. a kod mnogih reakcija, upala i tegoba gavez navodno pomaže.
11.12.
(Iz dnevnika)
I
hrvati su srbi rimske vjere, hrvati su samo pogrešni srbi, tvrdi akademik stjepan babić u mišljevini pod nazivom “kako se hrvatski kaže tepsija?” objavljenoj u 47. broju časopisa jezik, čime prozirno afirmira na plići način isto ono što, recimo, šešelj tvrdi u bestseleru “rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije”. babić do ovoga otkrića dolazi planiranom epilepsijom na molbu jednog stručnjaka koji piše kuharicu (!) a nikako ne može upotrijebiti riječ tepsija jer je to, opravdano strahujem, srpska riječ turske vjere. i sozercava tako naš babić logos duboki u šetnji namom kad tamo vidi porculansku tepsiju koja se zove pekač, sve ovo piše u tekstu, riječ koju zatim pronalazi u rečniku matice srpske gdje piše da je ona pokrajinska što zatim provjerava u akademijinom rječniku a tamo “reč ta živi u sremu, u narodu, osobito je rado koriste srbi rimske vere, tzv. šokci” pa zaključuje: “odgovor je jasan i jednoznačan: tko želi znati kako se hrvatski kaže tepsija sada zna: pekač, jer ‘srbi rimske vere’, to su hrvati!”
u nastojanju da odsrbi jednu riječ za potrebe pisanja kuharice naš je kivi-akademik, kako je mandić zvao aralicu a ja ne vidim razlog da to ne postane ime štićene vrste, posrbio cijeli jedan narod. ima li šta bolje od kroničnog manjka joda u organizmu?
tepsija se, da zaključim, na hrvatskom kaže tepsija. evo jedne dokazne pjesme meni u prilog a tepsiji u slavu.
Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj
Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj
I donese grčku tepsiju i po tijelu
Rane.
Žene mu rekoše da mu tepsija
Iz Grčke ne valja, jer je plitka.
Mi mu rekosmo da mu ni rane
Iz Grčke ne valjaju, jer su plitke.
Rekosmo mu:
Mi bismo ti kod kuće zadali dublje
Rane.
________________Ćamil Sijarić
II
uostalom, zašto najvećeg higijenskog tehničara našeg jezika zanima kako se na kliničkom hrvatskom kaže baš tepsija a ne, recimo, tambura koju je, kao što znamo iz knjige postanka, bog stvorio osmoga dana odmah na sabajle pa je dao hrvatima od požege do županje sve do vukovara da na njima škripe do sudnjega dana? pa zato što je tepsija turcizam egzemplarni a turcizam se na babićevom jeziku hrvatskom kaže srbizam.
tambura potječe od tanbura, žičanog instrumenta koji se pojavo u mezopotamiji za vrijeme akadskog carstva u trećem tisućljeću prije krista, hrvata, srba, tepsije i babića a ključna je kost u kulturi naroda koji danas žive u iranu, indiji, kurdistanu, armeniji, afganistanu, azerbejdžanu, pakistanu, turskoj, tadžikistanu, kazahstanu i uzbekistanu. koga zanimaju ti sonorni pragovi dionizijski na ovome linku neka se utješi: https://www.youtube.com/watch?
p.s. jedan plemeniti i definirani gospodin upozorio me s pravom da moja privatna aneksija ćamila sijarića može kod jednog dijela bošnjačke javnosti izazvati ozbiljne alergijske reakcije i upalne procese. član sam samo svoje sobice uz kuhinju i ne treba mi ćamil sijarić da od njega pravim nacionalnu književnu štalu nego da mi privatno bude lijepo. istovremeno, u pjesmi dođe naš ratnik ja ne vidim drugi jezik osim ovog koji zovem svojim i tvojim imenom. garava je, putnici na zemlji, priroda jezika. a kod mnogih reakcija, upala i tegoba gavez navodno pomaže.