Znate li tko je to Jagoda Bastalić? Poznato vam je ime, ali ga se ne možete sjetiti? Možda je i prirodno da je tako, premda ste ga skoro punih deset godina jednom tjedno čitali, na onoj brzojurećoj odjavnoj špici Latinice. Kao scenaristkinja i novinarka, sukreirala je i potpisala sve one emisije, koje su u vrijeme Račanove i Sanaderove vlade pomicale granice slobode i silno doprinosile revidiranju učinaka Tuđmanova režima i pripuštanju Hrvatske među slobodne i demokratske zemlje Europe. Ta žena čije lice ne pamtite, a imena ste se jedva sjetili, našla bi se u svakome objektivnom izboru najvažnijih i najčestitijih hrvatskih novinara prošloga desetljeća.
Pred početak jesenje programske šeme Renato, vršitelj dužnosti, Kunić, smijenio je Jagodu Bastalić, ustvari zabranio je da ona i Saša Kosanović sudjeluju u kreiranju Latinice. Učinio je Kunić to po nalogu svojih nadređenih, urednice Hloverke Novak Srzić i nadurednice Jadranke Kosor. Tako je jedan fascinantno beznačajni i impresivno bezlični novinar, koji potpuno odgovara staroj komunističkoj definiciji novinara kao društvenopolitičkog radnika, profesionalno degradirao i ponizio ženu, kojoj bi, da je pravde, pameti i sjećanja, mogao biti, u vrh glave, uslužni i ljubazni liftboj. Kako još uvijek nismo u 1991. (ali dat će Karamarkov arkanđel Mihael da se i duh 1991. što skorije vrati), pa da Jagoda Bastalić glavačke odleti na cestu, raspoređena je kao ispomoć u mozaični program.
Kada je, prije nekoliko mjeseci, donijeta odluka o ukidanju Latinice i kada je Denis Latin trebao biti potjeran s HTV-a nadigla se u njegovu obranu cjelokupna slobodna javnost, animirana su cehovska udruženja, telefoniralo se prijateljima i poznanicima iz međunarodnih medijskih i političkih krugova, da ih se izvijesti kako se Hrvatskom ponovo širi sumporni duh tuđmanizma. U ime zaštite novinarskih sloboda i u obranu Denisa Latina potpisivane su peticije, sve dok pritisak nije urodio plodom. Emisija je trijumfalno vraćena u program. Uz jedan mali, sitni, najsitniji uvjet iz središnjice: nema mjesta za Jagodu Bastalić i Sašu Kosanovića!
Latin je važan televizijski autor. U posljednjih godinu dana dvije sam peticije za njega potpisao, i čim zatreba ponovo ću to učiniti. Ali i kada sam se prošli put potpisivao u obranu njegova profesionalnog i moralnog digniteta, činio sam to vjerujući da taj čovjek, osim profesionalnog šarma i načelne intelektualne i političke ispravnosti, sve ovo vrijeme ima silnu sreću što mu je jednom davno, već skoro prije osamnaest godina, Joško Martinović po prezimenu skovao ime emisije. Da se emisija ne zove Latinica, ljudi bi, možda, bili svjesni kako je njezina koautorica – o, itekako! – bila i Jagoda Bastalić, pa bi se i za nju potpisivale peticije. A možda bi i Denis Latin tada osjećao moralnu i profesionalnu obavezu prema svojoj novinarki i scenaristkinji.
Renato Kunić potjerao je Jagodu Bastalić, jer su i on i njegova urednica i nadurednica sve ovo dobro znali. Ako već nisu mogli likvidirati poznato lice s ekrana, likvidirali su onu koja ga je u velikoj mjeri kreirala. Tako je, na žalost ne i prvi put, u ime viših interesa, tojest u ime samoga sebe, žrtvovao svoje suradnike. Ovaj put i onu koja mu je bila najbliža. Pritom, ne treba uopće sumnjati ni to da je pri profesionalnoj degradaciji Jagode Bastalić hadezeovska uprava HTV-a imala na umu isto što i pri neprestanom šikaniranju Saše Kosanovića, bez sumnje najboljega televizijskog reportera danas. Njihova prezimena zvuče im nekako nepodobno. Iste bi se stvari događale i da se njih dvoje prezivaju Horvatić i Pavelić, ali ovako je i lakše, i lasnije.
Sve što je u proteklih desetak godina napravila Jagoda Bastalić, bilo je uzaludno. Iako je, u isto vrijeme, bilo je društveno korisno. Uzaludnost se ogleda u tome što ta žena, bez obzira na svoj rad i poštenje, bez obzira na iskazanu građansku hrabrost u borbi protiv onoga najgoreg, večernjakovskog malograđanskog fašizma, koji se ljudima uvlači pod kožu i zarazan je poput bjesnoće, nije zaslužila niti da ju, kada postane žrtvom onog protiv čega se u naše ime borila, spomenemo barem u jednoj sasvim maloj peticiji. Kao jednu Jagodu u Strowberry Fields Forewer. Uzaludnost njezine profesionalne hrabrosti i ispravnosti ogleda se u tome što se golema većina njezinih kolega na HTV-u nije ni osvrnula za njom. Ne shvaćaju, nesretnici i nesretnice, da će i na njih doći red. Ali tada više neće biti nikoga tko bi mogao reći riječ. Arkanđel Mihael bit će tada scenarist Latinice.
Gdje je nestala Jagoda Bastalić
Znate li tko je to Jagoda Bastalić? Poznato vam je ime, ali ga se ne možete sjetiti? Možda je i prirodno da je tako, premda ste ga skoro punih deset godina jednom tjedno čitali, na onoj brzojurećoj odjavnoj špici Latinice. Kao scenaristkinja i novinarka, sukreirala je i potpisala sve one emisije, koje su u vrijeme Račanove i Sanaderove vlade pomicale granice slobode i silno doprinosile revidiranju učinaka Tuđmanova režima i pripuštanju Hrvatske među slobodne i demokratske zemlje Europe. Ta žena čije lice ne pamtite, a imena ste se jedva sjetili, našla bi se u svakome objektivnom izboru najvažnijih i najčestitijih hrvatskih novinara prošloga desetljeća.
Pred početak jesenje programske šeme Renato, vršitelj dužnosti, Kunić, smijenio je Jagodu Bastalić, ustvari zabranio je da ona i Saša Kosanović sudjeluju u kreiranju Latinice. Učinio je Kunić to po nalogu svojih nadređenih, urednice Hloverke Novak Srzić i nadurednice Jadranke Kosor. Tako je jedan fascinantno beznačajni i impresivno bezlični novinar, koji potpuno odgovara staroj komunističkoj definiciji novinara kao društvenopolitičkog radnika, profesionalno degradirao i ponizio ženu, kojoj bi, da je pravde, pameti i sjećanja, mogao biti, u vrh glave, uslužni i ljubazni liftboj. Kako još uvijek nismo u 1991. (ali dat će Karamarkov arkanđel Mihael da se i duh 1991. što skorije vrati), pa da Jagoda Bastalić glavačke odleti na cestu, raspoređena je kao ispomoć u mozaični program.
Kada je, prije nekoliko mjeseci, donijeta odluka o ukidanju Latinice i kada je Denis Latin trebao biti potjeran s HTV-a nadigla se u njegovu obranu cjelokupna slobodna javnost, animirana su cehovska udruženja, telefoniralo se prijateljima i poznanicima iz međunarodnih medijskih i političkih krugova, da ih se izvijesti kako se Hrvatskom ponovo širi sumporni duh tuđmanizma. U ime zaštite novinarskih sloboda i u obranu Denisa Latina potpisivane su peticije, sve dok pritisak nije urodio plodom. Emisija je trijumfalno vraćena u program. Uz jedan mali, sitni, najsitniji uvjet iz središnjice: nema mjesta za Jagodu Bastalić i Sašu Kosanovića!
Latin je važan televizijski autor. U posljednjih godinu dana dvije sam peticije za njega potpisao, i čim zatreba ponovo ću to učiniti. Ali i kada sam se prošli put potpisivao u obranu njegova profesionalnog i moralnog digniteta, činio sam to vjerujući da taj čovjek, osim profesionalnog šarma i načelne intelektualne i političke ispravnosti, sve ovo vrijeme ima silnu sreću što mu je jednom davno, već skoro prije osamnaest godina, Joško Martinović po prezimenu skovao ime emisije. Da se emisija ne zove Latinica, ljudi bi, možda, bili svjesni kako je njezina koautorica – o, itekako! – bila i Jagoda Bastalić, pa bi se i za nju potpisivale peticije. A možda bi i Denis Latin tada osjećao moralnu i profesionalnu obavezu prema svojoj novinarki i scenaristkinji.
Renato Kunić potjerao je Jagodu Bastalić, jer su i on i njegova urednica i nadurednica sve ovo dobro znali. Ako već nisu mogli likvidirati poznato lice s ekrana, likvidirali su onu koja ga je u velikoj mjeri kreirala. Tako je, na žalost ne i prvi put, u ime viših interesa, tojest u ime samoga sebe, žrtvovao svoje suradnike. Ovaj put i onu koja mu je bila najbliža. Pritom, ne treba uopće sumnjati ni to da je pri profesionalnoj degradaciji Jagode Bastalić hadezeovska uprava HTV-a imala na umu isto što i pri neprestanom šikaniranju Saše Kosanovića, bez sumnje najboljega televizijskog reportera danas. Njihova prezimena zvuče im nekako nepodobno. Iste bi se stvari događale i da se njih dvoje prezivaju Horvatić i Pavelić, ali ovako je i lakše, i lasnije.
Sve što je u proteklih desetak godina napravila Jagoda Bastalić, bilo je uzaludno. Iako je, u isto vrijeme, bilo je društveno korisno. Uzaludnost se ogleda u tome što ta žena, bez obzira na svoj rad i poštenje, bez obzira na iskazanu građansku hrabrost u borbi protiv onoga najgoreg, večernjakovskog malograđanskog fašizma, koji se ljudima uvlači pod kožu i zarazan je poput bjesnoće, nije zaslužila niti da ju, kada postane žrtvom onog protiv čega se u naše ime borila, spomenemo barem u jednoj sasvim maloj peticiji. Kao jednu Jagodu u Strowberry Fields Forewer. Uzaludnost njezine profesionalne hrabrosti i ispravnosti ogleda se u tome što se golema većina njezinih kolega na HTV-u nije ni osvrnula za njom. Ne shvaćaju, nesretnici i nesretnice, da će i na njih doći red. Ali tada više neće biti nikoga tko bi mogao reći riječ. Arkanđel Mihael bit će tada scenarist Latinice.