Živim na Bliskom istoku

 

Živim na Bliskom Istoku,
U Sarajevu.
Da Jergovića citiram.
Nekad mislim da se prometnuh u stoku.
Ili u nulu. Pa neka biram.

Šetnje, hranjenje ptica kad se sjetim,
Kompjuter za kojim ponekad letim,
I odlasci u kupovinu –
Danas isključivo na to sam sveden.
Ipak, to me nimalo ne jede.
Nikada. Ni minut.

I uopće ne liči mi kazni:
Čovjek nauči živjeti sa praznim.

No kašto, dok šetam, dođe mi da lajem
Mišlju strt:
Možda, rikošetom, nju pogodila je
Moja smrt?

A boga nema da mu, u tom crnu
Bez bijela, jebem pun vagon šenice
I sto bogova na svakome zrnu.

Ali iz mene, iz moje tmice,
Jošter opire se jezi
Moj, nek je stokrat
Blagoslovljen, jezik
Moj Sokrat.

I zato ne znam: je li Nijagara
Ili Lim ovo u čijoj se vodi
Brčkam. Da. Ne znam. Baš tako.
Moje su obje: Sara i Agara
Koja Jakovu Ismaela rodi.
(Bješe li Jakov?)

<22.januar 2016. 13:42>

Marko Vešović 22. 01. 2016.