Zemlja

Čujem majčine povike iz bašte.
Gledam je pogrbljenu u crnini dok zaliva biljke.
Onda, pogled usmerim na moje noge.
Cevanice i listovi u crvenim tačkama,
mnogo komaraca i mrava.

Spuštam pogleda ka mojim stopalima.
Ona su, možda bih ja tako voleo,
sjedinjenja sa zemljom.

Osećam energiju, toplinu zemlje,
ali i ona je crna.
Opet dižem pogled ka majci.

Sada je uspravljena al i dalje mala.
Naleti vetra se igraju sa njenim crnim pramenovima.
Prilazi mi, priča kako je luk proklijao,
osmehujem se.

Sledećeg trenutka uz veliki napor i vrisak
skačem i zabijam glavu u crnu zemlju.
Uživam dok mi se usta pune njome,
a majka u crnini kuka.

Srđan Sekulić 15. 12. 2018.