A dok je još drijemao leđima naslonjen na zidove cenakula – učenici su spavali u vrtu jer je noć bila topla – došli su iznenada k njemu i okružili ga. Bili su pospani i tužni, kao da žele postaviti pitanje – najvažnije od svih, o kojem ovisi hoće li ostati s njim ili otići.
Na nebu su još bile sve zvijezde. Svitanje je kasnilo. Nijedna kapljica rose nije pala na tlo.
Tada se oglasio Šimun ribar i nesigurnim glasom koji puca upitao:
– Učitelju, kamo danas idemo?
A učitelj je rekao: Poći ćemo rubom doline na sjever, sve do jezera. Sjest ćemo na obalu i od jutra do večeri pažljivo ćemo u tišini promatrati – kako se nebo zrcali u vodi.
Otišli su nezadovoljni i ostavili ga udubljenog u misli o jalovosti riječi i slika.
Zbigniew Herbert: Izgubljeni fragment
A dok je još drijemao leđima naslonjen na zidove cenakula – učenici su spavali u vrtu jer je noć bila topla – došli su iznenada k njemu i okružili ga. Bili su pospani i tužni, kao da žele postaviti pitanje – najvažnije od svih, o kojem ovisi hoće li ostati s njim ili otići.
Na nebu su još bile sve zvijezde. Svitanje je kasnilo. Nijedna kapljica rose nije pala na tlo.
Tada se oglasio Šimun ribar i nesigurnim glasom koji puca upitao:
– Učitelju, kamo danas idemo?
A učitelj je rekao: Poći ćemo rubom doline na sjever, sve do jezera. Sjest ćemo na obalu i od jutra do večeri pažljivo ćemo u tišini promatrati – kako se nebo zrcali u vodi.
Otišli su nezadovoljni i ostavili ga udubljenog u misli o jalovosti riječi i slika.
(prev. Đurđica Čilić)