Niotkud, kao munja što mutnim nebom sijeva, i pjesma tvoja bi htjela da sama iz sebe pjeva; no to je opsjena tek, za tvoje oči varljiv pričin: jer čak ni ništavila nema što je stvoreno ničim
Neznana klica raste u svemu, a lijeno drijema u pojmu koji i ne sluti kako se obličju sprema, da će i on, jedanput, među druge prizore stati, a potom, skrušenu i bolnu, molitvu tiho sricati da istovjetan se rodi kad se u svoju tajnu vrati
O tom pjevati kušaj, što nije lako, razumije se, jer valja, kao sa svoga lica, skidati sve zavjese, biće svako ćutjeti tako, znati da njina je drama i tvoja navlas: nije te svijetu misterij dao sama
Zavjesa, pjesma
Niotkud, kao munja što mutnim nebom sijeva,
i pjesma tvoja bi htjela da sama iz sebe pjeva;
no to je opsjena tek, za tvoje oči varljiv pričin:
jer čak ni ništavila nema što je stvoreno ničim
Neznana klica raste u svemu, a lijeno drijema
u pojmu koji i ne sluti kako se obličju sprema,
da će i on, jedanput, među druge prizore stati,
a potom, skrušenu i bolnu, molitvu tiho sricati
da istovjetan se rodi kad se u svoju tajnu vrati
O tom pjevati kušaj, što nije lako, razumije se,
jer valja, kao sa svoga lica, skidati sve zavjese,
biće svako ćutjeti tako, znati da njina je drama
i tvoja navlas: nije te svijetu misterij dao sama
(5.4.2023.)